недеља, 04. јануар 2015.

JEZIK DAVANJA

5 MINUTA SVETLOSTI



Smjernice za učenje jezika Kabale

Postoje li neka jasna i brza pravila da se uči jezik, da bi se znao jezik pravilno? To je jezik davanja, iako se zove jezik kabale - što znači primanje. Svi jezici govore o tome kako davati, dakle, ono što treba jeste, da dok slušate, uvijek budete spremni, da saslušate savjete kako da imate želju za davanjem, kako da dajete.

Program učitelja za povezivanje sa Stvoriteljem

Ako osoba postigne duhovnost kroz jezik Biblije, da li je ona dostigla i jezik kabale takodje ili mora da to dobije kroz kabaliste, iako ona sama po sebi ima vec dostignutu duhovnost?

Dakle vi morate da apsorbujete jezik, što bi značilo, da apsorbujete program koji radi kod nekog, unutar nekog, ali kod vas još ne funkcionise. Kroz sve te primjere koje pokušavate da prekopirate kod sebe, da prekopirate i taj program. To je to što vam je dato. Ako ne, onda barem za nekog ko se nalazi pored vas kao primjer ovdje na ovom svijetu gdje on djeluje na vaša čula kroz koja vi i u koja želite da prodje to do vas, vi se tu držite za njegov odnos ka duhovnom, uprkos svim spoljnim uticajima van toga koje potpuno blokirate.

Vaš put u Njegovu unutrašnjost bez toga, jer kad vam Stvoritelj ne bi pružio takav primjer, bilo bi kao da bi vas ostavio potpuno odvojenog u duhovnosti  beznadežno.

Šta vam On daje tu?

On vam daje knjige. Nećete ništa moći duhovno da izvučete iz tih knjiga, nikada. Ne postoji tako nešto, koliko god da pokušavate da učite, koliko god neće biti uopšte vrijedno. Ne može se mudrac naučiti.

Sad prijatelji, neće moći da vam budu primjer, oni još nisu usvojili program - da želja za davanjem bude osnova života. Samo pod uslovom, da osoba poništi taj ego i probije taj zid da bi vidjela unutrašnjost Učitelja, ali nije jednostavno. Zaista nije jednostavno. On postaje integrisan sa njegovim duhovnim posmatranjima do te mjere, da on to može. Ako vi to shvatite to i uhvatite to, taj program, prihvatite Učiteljeve povezanosti sa Stvoriteljem, bar do neke mjere,  tada tek tada možete nastaviti dalje.

Nivo govora

Pitanje: Čuo sam nešto što me je malo uznemirilo: knjige možete da čitate koliko želite - nećete ništa naučiti, prijatelji – oni nemaju davanje, ne ugledajte se na njih? Morate da… 

Rav odgovara: Ne, ne, ne. Shvatite me, ja ne zabranjujem te stvari, samo kažem, te stvari ne ukidam, ne poričem, samo kažem da poput onoga što nam je On napisao, da jezik kabala i ostali jezici takodje, samo kroz taj način možete da apsorbujete taj jezik samo kroz taj način. Poput ovog našeg jezika u svijetu, samo na taj način možete naučiti jezik, samo od nekoga ko ga već govori. Ukoliko ste okruženi samo životinjama, vi ćete razumjeti samo jezik životinja. Morate da dobijete taj jezik, da vam se prenese od strane nekog ko ga već govori, neko ko će vas naučiti kako da govorite. To je sve.

Sad, šta je jezik? Jezik je ono čime komuniciramo izmedju ljudi. Dakle, šta je jezik je kojem vas uči Ucitelj? To je, kako da komuniciramo sa Stvoriteljem. To je kao unutrašnji program, kako da se povežete sa Njim.


STVORITELJ JE UNUTAR NAS

5 MINUTA SVETLOSTI



Kada kažete da nam Stvoritelj govori kroz naše emocije, koji je to jezik, kakav je to jezik?

Osoba bi trebala zapravo da razumije samu sebe. Mora da istraži i zahtjeva pomoć od spoljnjih sila, koje bi joj pomogle da sam sebe bolje spozna. Mora da zaroni u sebe i da shvati ko je on i šta je on. Tu je mjesto gdje on spoznaje Stvoritelja, gdje saznaje svoj korijen. Nije samo stvar, da mi zamišljamo da je ispred nas i da je cijeli svijet spolja i da je sam Stvoritelj spolja, to je iz jednostavnog razloga da mi to sebi lakše tako predstavimo.

Uzimanje forme Stvoritelja

Moramo da spoznamo svu dubinu stvaranja i da spoznamo kao što se kaže: kroz vaša djela vas poznajemo (po djelima vašim poznaćemo vas). Drugim riječima, unutar sebe dok se sistem ispravlja, vi ćete naći u svim tim radnjama, svim djelima, vi ćete spoznati vašeg Oca, vašeg Stvoritelja, tako da kažem.

Unutar vaše materije, dok vaša materija bude preuzimala sve višu i višu, naizgled višu formu, to cete shvatati, da jezik nije samo veza izmedju Svjetlosti i kli, već i razumijevanje same Svjetlosti, preuzimanje formi materije i Svjetlosti. To je program koji ulazi u vašu materiju i unutar nje gradi razne strukture i forme i preslaže ih na uvijek različite načine. To su 22 slova, zapravo, ali i to, kako su ona uredjena medjusobno.

Šta bi to značilo izmedju njih? Šta bi to znacilo? Pa to bi značilo, kako se vaša materija od koje ste sazdani oblikuje, mjenja, uvija, način kako sve više i više udišete Svjetlost i da ličite na Stvoritelja. A tad kada to dosegnete, vjerovatno to je jedna od poslednjih korekcija, tada vi razumijete silu koja vas je stvorila.

Značenje jezika

Ne mora se, nije pod obavezno znati hebrejski jezik. To govorimo svim našim učenicima, svim našim prijateljima, širom svijeta, svakome. Jer jezici i to da naglasim, jezici nisu obavezno oblici koje sam nacrtao na slici ili izrazi ili riječi na hebrejskom koji sada govorim, već je jezik veza izmedju želje i Svjetlosti koja njome upravlja.



ŠTA DOBIJAM OD KABALISTIČKIH KNJIGA

5 MINUTA SVETLOSTI



Nemoguće je prenijeti duhovna dostignuća na taj način što ćemo ih zapisivati, pa ih tako zapisane datI ljudima na čitanje. Jedino moguće je, kao što se to radi kad su u pitanju medicinske knjige, ako mogu tako da se izrazim, kada doktor piše knjigu namijenjenu pacijentima, kroz tu knjigu ne može im pružiti zdravlje. Tu im može dati savjete koje, ukoliko ih ispoštuju, uzdignuće sebe do nivoa da će biti zdravi.

Ovdje se radi o istoj stvari. Autori ovih knjiga nemaju namjeru da nam oslikaju duhovni svijet, nemaju namjeru da nam govore šta se dešava u duhovnom svijetu. Ove knjige nisu priče ili bajke o duhovnim silama, samim po sebi. Ove knjige su nam date da ukoliko prepoznamo šta nam one govore, na taj način ćemo biti u mogućnosti da preuredimo našu unutrašnjost, naše kvalitete, naše želje, namjere, čime ćemo moći da budemo poput božanskog, poput duhovnog.

Znači, namjera knjige nije da nam obezbijedi mudrost, to je potpuno pogrešno. Tu ne mogu ništa dobiti duhovno. Baš suprotno! To će me odvojiti od onoga ka čemu sam namjerio, udaljiće me od onoga šta je željeno.

Šta je to što je potrebno? Potrebno je da ja apsorbujem sve te sile i savjete iz knjige, kako da se promijenim da bih postao zdrav. Bolesna osoba koja čita medicinsku knjigu, ne želi ništa drugo osim da sazna kako da postane zdrava. Šta da uradi da bi ozdravio? Samo sa ovakvim pristupo smijemo prići knjizi. U suprotnom je to učenje mudrosti, koja se naziva napitak smrti.

Prva generacija – zadnja generacija

Moramo shvatiti da se nalazimo u jedinstvenoj situaciji. Mi smo posebna generacija. Mi smo prva generacija koja ulazi u poslednju, veliku ispravku, u smislu namjere, vremena koje je potrebno, u smislu istinitosti ili jasnosti poruke, konkretne realizacije. Mi smo u nekom talasu ili redu, gdje se ulazi u druge duše kroz nas, preko nas. Znači, za to će biti potrebno vremena. 

Ali za sve nove koji nam dolaze, za njih je potrebno puno manje vremena nego što je potrbno recimo nama, sada. Mi pripremamo teren za sledeće koji će da dođu. To je tako, kao što se dešavalo u svim predhodnim generacijama.

Istina je da neki ljudi ovdje uče 10 -15 godina i da ima onih koji dolaze recimo prvi put danas, sad počinju i mogu da postignu za samo 6 mjeseci ili godinu dana iste stvari koje su ovi stariji učili puno duže. Ovi pridošli, to postižu poput bebe koja se recimo danas rodila, a biće joj omogućeno da koristi sve što je moderni svijet za nju proizveo, nebitno da li je to tehnološki ili bilo koji drugi napredak. Znači, ta beba je dobila sve najbolje stvari koje je svijet u međuvremenu stvorio, počev od pelena pa do svega drugoga. 

To je ista stvar sa nama što se tiće pripreme cijelog svijeta za duhovno. Moramo prihvatiti tu ulogu i shvatiti da se čovječanstvo razvilo do ove tačke, a da mi dolazimo do neke nove tačke istorije i mi ćemo biti prva generacija poslednjih, zadnjih generacija, kao npr. početak kraja. Tako smo mi nešto kao prelazni oblik za druge, mi krčimo put za druge.




DOBIJATI UVID U DUHOVNO

5 MINUTA SVETLOSTI



Stvoritelj cijeni osobu shodno koliko sebe vidi u njoj. Drugim riječima, koliko ta osoba prihvata u sebi teret nebeske vječnosti, jer u mjeri koliko čovjek prihvata vječnost nebeskog carstva, u tolikoj mjeri ga svjetlost obasjava od vrha.

Koliko smo otvoreni, bar i malo, prema toj emociji da možemo odmah postići to, bez obzira u kojem se stanju trenutno nalazimo? 

Nije bitno da li sam početnik da ništa ne razumijem, da ništa ne znam, ukoliko ja učinim napor da se potrudim da stvarno želim da se uzdignem izviše ovoga svijeta, da osjetim da pripadam većoj dimenziji. To ne znači da odbacujem ono što već jesam ili što imam, već se ovdje pitanje postavlja gdje sam ja. Kao osoba koja je nečemu predana, ukoliko ja napravim taj trud, ja tu postajem sposoban da osjetim duhovnost bez ikakve predhodne pripreme.

Ja vam ovdje govorim znajući da ste vi početnici i da uvijek možete pitati svoje iskusnije prijatelje. Ovo se dešava: osoba koja uloži napor, koja stvarno želi u sebi da se uzdigne i potrudi se, kao što ovdje piše, ukoliko želite u ovom trenutku da u potpunosti pripadate duhovnom, onda ćete to osjetiti. Kroz ovaj svijet počećete da osjećate duhovni svijet, jer duhovnost ima određene kvalitete koji odgovaraju našem svijetu. Ta želja da sebe odvojimo, ne da izgubimo svijest, već se ovdje misli da ja želim da koristim ovaj život samo kao nešto što je neophodno, a sva moja svijest i srce će biti u većoj dimenziji, na većem nivou. 

Šta ja to mislim kad kažem vječnost. Kako ja mogu nešto da uradim za vječnost. Znači pitanje je - kako ja mogu nešto da uradim da to traje vječno?

Odgovor:  Je li tako, bolje mi je da sjednem, ah da, vaša žena gleda ovo.  Ali shvatili ste iz primjera, znači ili je upravo tako, potpuno tako ili je potpuno suprotno, Znači za sva vremena ja samo želim da budem tamo i ništa drugo, vrlo jednostavno. To je najveća stvar koja postoji, nema ništa ni približno tome, želja da budemo cijelo – jedno: jer duhovnost je cijelo (jedno). Onda proizilazi da ja tome, ako ne ništa drugo, treba barem da ličim. Treba da oponašam to.

To nije čak ni volja za davanjem. To je više neko stanje poput bebe koja želi svoju majku. To je nešto što nas vodi do momenta začeća, o čemu ćemo kasnije govoriti, da u nekom smislu, na neki način želimo da pripadamo duhovnom. 

Poput predanosti, želja da možemo, tu počinjemo da primamo svjetlost, osjećamo neku toplotu, neku silu, neki vjetar, vazduh oko nas, to je psihološka stvar. Kasnije to prerasta u nešto što počinjemo da razumijemo, što možemo postići, što je dostižno. Postoje brojni nivoi i ovo je moguće, moguće za početnika da počne da osjeća da stvarno želi da osjeti to, da želi tu povezanost, tu predanost nečemu što se nalazi na većem nivou.



SNAGA OKOLINE

5 MINUTA SVETLOSTI



Ukoliko postoji okruženje, ukoliko postoji neko polje prepuno uticaja spolja, koje u sebi sadrži važnost Stvoritelja i važnost duhovnosti, ako čovjek postane sastavni dio toga polja, i kada počne da se osjeća dobro ili loše, to okruženje ga  usmjerava ka onome što je istina ili laž. 

Sami to nikada ne možete postići. Samostalno nikada ne možete otkriti pravu istinu, odnosno razlikovati istinito i lažno, jer to nije  ispitivanje u svijetu koji se prima, sve se svodi na važnost cilja, na podršku društva, okruženja, da se vi priključujete spolja. Onoga momenta kada se integrišete sa tom spoljnom silom, onda ona vas usmjerava da ne budete uronjeni u osjećaj gorčine ili slatkoće.

Kada se osjećam gorko ne želim ništa drugo da radim osim da pođem i zaspem. Sila koja dolazi iz tog polja tj. okruženja, uzdiže vašu svijest do tog nivoa, pobuđuje tu misao da morate da se uzdignete do raspoznavanja istinitog i lažnog. Onda se možda pomak neće vidjeti, ali nije važno, vi napredujete zbog toga što je to istina. Napredujem jer otkrivam moj status naspram Svjetlosti, zbog toga osjećam tu tamu. 

Umjesto da žudim za slatkim da dođe posle gorkog, na tom mjestu priželjkujem svjetlost - davanje. Toga treba da se držim i to treba da mi bude važno. Drugim riječima, tu odvajate sebe od želje za primanjem slatkog i gorkog i uzdižete se na nivo Masah (tj. zaslona, paravana), a to je mjesto gdje se usmjeravamo prema istinitom i lažnom. Tako nešto nije moguće uz pomoć naših posuda (kli), već samo uz pomoć spoljnih posuda, uz pomoć okruženja. Moramo o ovim stvarima više razmišljati, praviti proctor unutra, nije to tako komplikovano.

Stvaranje Stvoritelja

Ukoliko vi zaslužujete, u skladu sa vašom dušom, da sada budete ispravljeni da se uzdignete, onda počinjete da se osjećate kao da su vas doveli u novo okruženje. Ako ste dovedeni tu, to nije dovoljno, već se kaže ’’uzmite ga’’. To znači da se povežete sa njim na pravi način, a ne samo da ga slavite, da se povežete sa željama, da vidite kakvu vrstu želje ja trebam, a kakva mi nije potrebna. To je rad, rad na otkrivanju Stvoritelja. A kada se to dešava? Gdje ja mogu da pronađem, da otkrijem taj kvalitet koji se naziva Stvoritelj, odnosno potpuna bezrezervna želja za davanjem. 

Ja to pokušavam da okrijem unutar svog okruženja, jer nemam ni jednu drugu posudu koju bi mogao da definišem. Moje su posude, obije koje se nalaze na slici, ovo ovdje sam pravo ja. Znači ja i  okruženje. Ovo je JA, ali samo kad nisam razbijen. Drugim riječima ovo je moja posuda, moj Kli, sa Masahom, i samo u onoj mjeri u kojoj ja otkrivam posudu u toj mjeri otkrivam Stvoritelja. Riječ Stvoritelj dolazi od riječi koja znači dođi i otkri, dodji i vidi. Znači, bukvalno to je utisak u mojoj posudi, u mom Kli.

Moja veza sa prijateljima, ta recipročna veza, je način na koji mi stvaramo i vidimo Stvoritelja. Stvaramo sliku Stvoritelja unutar svojih posuda. Stvoritelj – to znači utisak unutar posude. Trenutno taj utisak je 0, nema ga. A mi moramo da formiramo tu želju za davanjem unutar nas i shodno tome, shodno davanju, mi ćemo osjetiti Stvoritelja, mi ćemo generisati taj kvalitet, tu osobinu unutar nas. 

Ime Stvoritelja koje znaci, dođi i vidi, ovo je nešto što ćete vidjeti, što ćete imati, a preko toga ne znate šta je. Svoj korijen dostižete stvaranjem tog kvaliteta, volje za davanjem. To je kao u našem svijetu. Recimo, ja sam upravu postao otac i samim tim ja sam postigao novo moga oca. Razumijem šta to znači biti otac. Shvatate li, ja sam stvorio sebe poput Stvoritelja i samim tim razumijem šta je Stvoritelj. 

Ovo je sve u skaldu sa društvom, postoji samo jedan način, jedna sprava, jedan alat.





JAVNO MIŠLJENJE I POJEDINACNI TRUD

5 MINUTA SVETLOSTI



Postizanje višeg nivoa

Postizanje višeg nivoa je ono što neko, ko je na nižem nivou, ne može uraditi sam. To je prvo. To je kao u našem svijetu, beba - dijete može da se razvija jedino dobijajući obrazovanje od odraslih, koji to mogu mu omoguće, time što ga razumiju. Nivo po nivo, godinu za godinom, što god mu odgovara. Ono što prima zavisi od njegovog nivoa poništavanja. On nikada ne može da poštuje, shvati okruženje višeg nivoa, bolje nego sebe. Zato što su njegov um i srce mjehur i izvan toga, više od toga, on ne može da razumije. Jedan to nikada ne može da uradi, te se i kaže - svako sudi prema sebi. To je to. To je vaša posuda. 

Prihvatanje mišljenja društva

Zbog ovoga je postojala mogućnost, koja Vam je data, da koristite društvo kako biste se uspeli i počeli da razmatrate ono što je van Vas. To ćemo nazvati vjera iznad razuma. To znači da treba proširiti društvo koje nameće svoje razloge, svoja mišljenja, to me vodi i to se zove - vjera iznad razuma. Uzmimo to na ovaj način - recimo neko mi kaže coca cola je važna, ali ja je ne volim zaista. Ja volim vodu, ali oni me uvjeravaju, ubjeđuju, nagovaraju, opet i opet s vremena na vrijeme, kroz to javno mišljenje i na sve načine. Sve dok ne prihvatim da je njihovo mišljenje bolje od mog sopstevnog. Iznenada, osjećam promjenu kod sebe i počinjem da mislim, da je to zaista bolje. Ne držim se svog mišljenja, da je voda bolja i pijem coca colu, kako bih bio zajedno sa njima, kako bih bio povezan sa njima. Znači, ne držim se svog ranijeg mišljenja i prihvatam njihovo mišljenje, ne zato što nemam izbora. Ne, nego zato, što ja, zapravo, prihvatam njihovo mišljenje.

Trud ne nestaje

Postavljaju pitanje sa kabala kampa u Tel - Avivu. Na šta je Baal HaSulam mislio kada je kazao da čak i ako to ne dostignete to je velika privilegija?! 

Rav odgovara: Zato što sav trud koji ste Vi učinili ka Stvoritelju negdje se računa - faktički se negdje bilježi, bez obzira da li ste Vi to dostigli ili ne. Možda sam ja trebao da dostignem, ali nisam, trebalo je da to postignem prije mnogo vremena. To je zbog generacije, okruženja, Mi smo to zaslužili, dakle zavisim od njih. Osoba napreduje unutar čitavog sistema. U potpunosti napredujem uz slobodu izbora. Zbog toga neko mora da osjeti i treba da se osjeti odgovornim za čitav svijet. Zbog toga treba da shvatimo da su grupa i diseminacija naša krv. Nemoguće je postići bilo kakvo otkrovenje na drugi način. 

I svako od naših studenata, naših prijatelja treba da shvati, spozna da svi mi zavisimo od razvoja mreže ili sistema. To je kao embrion koji se uključuje, koji je dio toga, prvo ovaj organ, zatim onaj, Vi ne znate, dakle ne zna se da li on napreduje ili ne. Ako možda napredujete, onda idete brže nego neko s mjehurima. A ako ne, onda to djeluje na drugi način, ali to je i dalje stvar truda, ja se i dalje trudim. Ako ne uspijemo, to nije moj posao i kako se to mjeri. Ta mjera je vaša investicija, vaš trud. Ako ne uspijevam, znači da ne postoji potreba za mnom u opštem sistemu. Drugi, treba takođe da ulože svoj trud, ali nisu i zbog njih sam ja, van tog otkrovenja. Oni me stopiraju,. Ali ja i dalje ulažem dosta truda i uložio sam već dosta truda i trenutak kada oni budu na tom mjestu, bilo da su išli putem patnje ili napredovali na pravi način, tada se i ja probijem. U tome je značenje toga da trud ne isčezava.



ZAŠTO DISEMINACIJA U MUDROSTI KABALE

5 MINUTA SVETLOSTI



Zašto ohrabrujemo one koji počnu učiti kabalu da učestvuju u diseminaciji? Zato što oni drugačije ne mogu napredovati. Kada kažemo da drugačije nećete napredovati, oni misle da mi to možda kažemo zato što nam treba njihova pomoć. Međutim, ovo je Vaš vid povezivanja sa jednim opštim kli, sa posudom u kojoj otkrivate Stvoritelja ili duhovni svijet. Zbog toga diseminacija nije samo distribucija materijala. Objasnili smo da učitelj, grupa, diseminacije, jesu stvari koje Vi ne možete da razdvojite jedne od drugih. To je sredstvo da svako od njih bude u ispravljenom sistemu koji sebe koriguje u svakom trenutku.

Sveobuhvatno, puno značenje diseminacije

Jedan od slušalaca postavlja pitanje: ako je cilj, kao što znamo, spajanje, jednakost forme, a upravo smo rekli da je cilj širenje kabale, dakle kako... 

Čekajte, (Rav ga je prekinuo), diseminacija je sredstvo. Kako to mislite, mislite li samo distribucija materijala? U redu, uradimo to širom svijeta svi, šta će vam to dati?! Postoji cilj, cilj je prvi i glavni i to je spajanje, nema ništa osim toga, dakle - otkrivanje Stvoritelja stvorenju! Zašto, zbog čega, šta je to? Ono što radimo je sredstvo, radimo sa ciljem spajanja. Spajanje je sve i to je ono što nam je Baal HaSulam definisao. 

Dakle za to spajanje šta je potrebno uraditi? Ima više akcija sve u svemu to je ispravka, to je akcija, čime da promijenim sebe kako bih dostigao dvekut, znači spajanje. Kakav način za samoispravku imam – učitelja, knjige, grupa, diseminacija. Ja treba da skupim sva ta sredstva da pogledam, da vidim sve te naprave i u čemu je njihov značaj, koja je veza među njima. To se zove metod, to je metod! Šta je metod? To je sredstvo, skup sredstava koja su meni na raspolaganju kako bih dostigao željeni cilj. To može biti kao neki priručnik sa upustvima, kako to aktivirate. 

Dakle, ako smo govorili o otkrovenju Stvoritelja stvorenjima i ako smo rekli da smo već u globalnom svijetu i da čitav svijet u današnjoj stvarnosti treba da dostigne to otkrovenja, kako je rečeno. Dakle, moram diseminirati ka čitavom svijetu, zato što sam ja u sistemu svih duša međusobno povezanih. To postaje uočljivo to mi se prikazuje. Zato moja diseminacija ne može biti samo za mene ili za mali krug ljudi ili za malu naciju, ona mora biti za čitav svijet. To je realnost i neminovnost! 

Zbog toga diseminacija nije širenje mudrosti kabale ljudima, samo tako. Ono što ja radim, je predstava tog sistema koji se pojavljuje - kako može biti ispravljeno, kako da ispravim sebe, u tome ispunjavam svoju ličnu ispravku u jednom opštem sistemu. To je diseminacija! Možda je riječ loša i zvuči kao marketing za neki proizvod – to nije tačno. To nije to. Ja se otkrivam, pokazujem, u svemu tome što je sa mnom i čitav svijet je sa mnom u toj mreži. Pokazujem onima koji su već probuđeni da se moramo ispraviti, da moramo ispraviti povezanost među nama kako bi smo otkrili Stvoritelja. 

Dakle, riječ diseminacija je možda riječ koja se ne uklapa ovdje, ali to je ustvari akcija za ispravku. Tek tako ja ne želim da drugi znaju da sam u kabali ili da znaju što je to kabala. Ja zavisim od njih i oni zavise od mene i zbog toga mi moramo naći pravu povezanost među nama. Zato se ja diseminiram ka njima. Dakle, diseminacija je isto što je ispravka, diseminacija = ispravka.



PONIŠTAVANJE U DUHOVNOM NAPREDOVANJU

5 MINUTA SVETLOSTI


Sluga Džošua

Mojsije je imao akademiju, neku vrstu škole, mjesto na kojem je podučavao vođe nacije, tako da bi oni kasnije mogli da vode narod. Džošua nije učio među tim učenim ljudima, kako i mi učimo, već je pomagao Mojsiju. Pomagao mu je u desiminaciji. Kako? Postavljao je stolove, stolice, popravljao, kuvao kafu, čaj ili što god drugo. Ukratko - on je radio ne koristeći svoj um, već kroz služenje, kroz odanost. Ovo je veoma poznata stvar, jer u duhovnom, to se zove da osoba poništava sebe i da pripoji sebe tom višem nivou, kako smo i učili, i penjući se ka središtu višeg nivoa što se zove guf - tijelo. I kasnije ukoliko se poništi pred tijelom višeg stupnja onda ga viši nivo počinje uzdisati ka svom nivou i tada on postiže Galgalta ve Eynaim, glavu višeg nivoa. Njegov um on osjeća kao nivo, kao stupanj i na taj način se napreduje u duhovnom. 

Adekvatno tome ima nekoliko sličnih primjera i procesa koji nalaze mjesto u korporealnom. Kao rezultat mi imamo tu vezu između studenata i učitelja, kako je Baal HaSulam objasnio na kraju uvoda knjige „Zohar“. Tada, ako studenti slijede ono što im govori učitelj, šta da rade u stvarnosti - korporealnom, a to ima veze sa pitanjem desiminacije, kao u priči o Džošui, tada studenti napreduju, odnosno, to je duhovno napredovanje. To nije učenje poradi sebe, već poništavanje sebe, kako bi Vam viši nivo mogao dati da pristupite duhovnom. 

Prelazni stupanj između Vas i Stvoritelja

Neko sa sjevera pita, kako poništavamo sebe preko interneta? 

Rav odgovara: to nema nikakve veze sa tim da li ste ili niste na internetu. Ukoliko osoba sluša, šta joj učitelj govori da radi u vezi desiminacije, u vezi grupe, učenja; ukoliko se poništi pred mišljenjem učitelja, pokuša da razumije šta on misli i radi to posvećeno, što znači da on to radi, onda nije važno gdje je, gdje se nalazi, jer on to ne prima fizički od učitelja već kroz poništavanje. On prima kroz taj kanal koji gradi odozdo ka gore. To mogu biti ljudi koje ja lično ne poznajem, sa kojima nisam  fizički povezan već koji uzimaju sve te stvari, slijede ih, brinu o njima, sprovode ih, i to je to. 

Govorili smo o stupnju, o tom prelaznom stupnju između studenta i Stvoritelja, znači da stupanj koji je bliži Vama koji Vas određuje, koji određuje da se penjete ka višem nivou (i sad pokazuje sliku). Kada se popnete na viši nivo tu će biti Vaš učitelj,  na tom višem nivou, a Stvoritelj će biti opet na višem. To je ono što mi učimo od nižeg nivoa ka višem i od višeg ka još višem. Gdje je tu cjelokupna stvarnost? Postoje duše, Zon, Aba ve Ima i u odnosu na nas Stvoritelj je Zeir Anpin, a generalna finalna ispravka je Arich Anpin. To je to, to je slovo duhovnog stupnja, dakle učitelj je stupanj, nivo koji je viši od vašeg.



RAZVOJ ŽELJE ZA DUHOVNIM

5 MINUTA SVETLOSTI



Jedini način da se uzdignete iznad ljudske sile

Kada dobijete želju za duhovnim, Vi dobijete samo malu tačku i ne želite primiti ništa više od te male tačke. Međutim, sami, sa tom malom tačkom želje, mi pronalazimo okruženje - društvo. Dakle, ukoliko želimo da povećamo želju, ako nećemo da budemo samo tačka, već želja, koja je važnija za mene, od svih mojih drugih želja, tada se zaista moram spojiti sa okruženjem i želim biti u tome što je više moguće. Želim podrediti sebe tome najviše što mogu i cijeniti to društvo najviše što mogu. Tada sav značaj opšteg cilja koji postoji u društvu će uticati na mene i tada mi neće biti teško da uložim trud u duhovni rad. 

Šta sa čovjekovom snagom? 

Ukoliko je u pitanju moja snaga, moja sila, da li ja mogu to uraditi? Ne, ne mogu! Ako ne mogu to uraditi zašto zahtijevati nešto što je iznad ljudske snage?! Ako sam u stanju podići 20 kilograma, a rečeno mi je da podignem 100, ja ne mogu i rekao sam ne! Treba naći način da se to uradi . Ista je stvar i ovdje u našem radu. 

Očigledno mi sami se ne možemo uzdići sa jednog nivoa na drugi. Dakle ne možemo, nismo čak ni sposobni zatražiti to uspinjanje, jer ja postojim unutar svoje sadašnje želje i kako mogu tražiti nešto što je više od mene i što je suprotno meni. To nije da je duhovnost nešto što meni izgleda bolje, veće. Ako pravilno definišem, šta je to duhovnost, tada je to davanje, voljeti druge ne misleći na sebe, prihvatati želje drugih kao da su važnije od sopstvenih želja. I ako služite drugima i kroz tu inklinaciju izlazeći iz sebe počnete da osjećate duhovni svijet, više sile.  

Da li ja to želim? Ne! Da li sam sposoban za to? Ne! Samo mi je data jedna tačka, za ostalo mi je rečeno da treba uložiti trud... 

A šta je trud? - To je ono iznad Vaše snage. I kako ću to uraditi? Zbog toga kabalisti kažu da sloboda izbora znači patent, trik. Kako ćete to uraditi?Ako sam povezan sa društvom, društvo mi daje snagu, to budi želju u mom srcu, to je potpuno novo i mada se opirem tome ja sebe pokoravam društvu, želim biti sa njima i oni vrše uticaj na mene. 

Osoba počinje da prihvata značaj davanja ljubavi za druge, takve čudne stvari - kome to treba. Počinje da uviđa da su te stvari opipljive, da to nije samo biti zbunjen ili da neko manipuliše njim ili ga zaglupljuje time da misli o nečemu što nije stvarno. Ne – on počinje da uviđa, da će upravo izlazeći iz sebe postići to nešto jedinstveno što je cjelovito, čitavo, većih dimenzija, van njegove sopstvene kože i sve se to dešava kroz promjenu - kroz promjenu značaja – promjenu vrijednosti.

Svjetlost se otkriva među nama

Predavač pokazuje crtež. Na ovom mjestu, gdje sam ja sa drugima, u ovoj mreži duša, to je mjesto gdje otkrivam Stvoritelja i tada se više povezujem sa drugima preko svjetlosti, preko svjetlosti koju otkrivam i ja jednostavno prelazim sa jednog nivoa na drugi. To znači da mijenjam sebe, svoju vezu sa drugima, otkrivajući povezanost među nama, Stvoritelja, Stvoritelja koji je među nama i On mi se tako otkriva i na taj način ja postižem duhovnost. 


субота, 03. јануар 2015.

MOLITVA MNOGIH

5 MINUTA SVETLOSTI
izvor


Ne može postojati molitva za korekciju osim ako to nije molitva za mnoge, tako da ako učimo o ispravljanju i razmišljamo o promjenama treba da to opisujemo samo kroz povezivanje izmedju duša.

Duše su nešto uzvišeno, to je ispravljena namjera za povezivanjem. Duša je ono što se probudi izmedju nas, izmedju naših nedostataka i želja. Svako od nas želi nešto i ako želimo da se povežemo sa drugima onda je ova inklinacija da budemo povezani sa drugima pravilna inklinacija, pravilan nedostatak, koji kada je ispravljen postaje tijelo duše, a ispunjenje je svjetlost u duši. 

Trebalo bi uvijek da pokušamo sebe da ubijedimo da je ispravljanje izmedju nas, izmedju naših želja da ostvarimo spajanje sa Stvoriteljem bez obzira koliko su razbijene, koliko su nečiste. Samo da imamo nešto sa čime možemo da počnemo – tačku u srcu, a za nastavak, za ostalo, za dalje je molitva mnogih kako da ostvarim zahtjev za konekciju izmedju nas, tj. izmedju tačaka u srcu. Kada to postignemo onda ovu molitvu nema ko da zaustavi, jer uvijek postoji odgovor samo na molitvu mnogih.

Samo loše može da se pretvori u dobro

Samo mi treba jedna želja, da veličam veličinu cilja, a ne da rešavam problem usput, nisam doktor. Nemam moć da rešavam problem usput, samo moram da veličam značaj cilja, u stvari da se uzdignem iznad problema, da ih ne tretiram i iznad njih da se povežem sa ciljem i da tražim od društva da mi da veličinu cilja, važnost davanja, važnost povezivanja i duhovnosti, ljubavi itd. 

Ako te želje budu takve (želje ljubavi) one će uzeti ispravan oblik, ako se ja ipak uzdignem iznad svih tih želja koje izviru iz mene i konstantno veličam Stvoritelja u svojim očima, moja namjera da dostignem Stvoritelja i davanje će opet dobiti drugačiju formu. 

Dobiće na snazi i značaju, što znači  da će se mržnja obrnuti u ljubav, inače ljubav ne bi imala nikakav oblik, nikakvu formu. Svjetlost koja dolazi odozgo je samo sirova sila i ona invertuje (obrće) vaše zlo u dobro, ne radi akciju na ničemu.

Ta mržnja, te smetnje se obrću u dobro, zato mi to ne eliminišemo, ne brišemo, mi samo žudimo za svjetlošću da nas reformiše. To nam treba povrh svih smetnji i mi hoćemo da se smetnje povećaju i one će se povećati, jer drugačije - šta bi imali da pretvorimo u dobro.




VEZA SA DUHOVNIM UČITELJEM

5 MINUTA SVETLOSTI
izvor

Pravi kabalist

Pravi kabalist je onaj koji Vas usmjerava isključivo ka Stvoritelju i prije svega to! Ne ka bilo čemu čime treba stvoriti ovaj svijet, samo ka jednom sredstvu u ovom svijetu u odnosu na duhovnost, što je struktura grupe. Grupa znači povezanost duša radi otkrivanja davanja među njima, što se zove Stvoritelj. I kabalist, ono što učite od kabaliste, nije to kako jede ili spava, vi učite to od njega, učite tu vrstu poništavanja. Šta znači poništiti se pred njim? Uglancati mu cipele? Poništiti se pred njim, znači poništiti se pred porukom koju uzdiže ka Vama, sagledati tu poruku bez protivljenja. Prihvatiti je širom otvorenih usta, kao beba, bez kritikovanja. Prije toga treba imati kritiku, kako mi je govorio Rabaš, a i ja sam vama govorio o tome više puta. 

Idite vani i istražite. Ako imate tačku u srcu, odnosno ako osoba ima istinsku tačku u srcu, neće biti u stanju da pobjegne od osobe koja mu otkriva istinu. Šta je istina? Nisam ja, već sila davanja koja se zove Stvoritelj, koji se otkriva kroz poruku da voliš svoje prijatelje kao sebe. Voli bližnjeg kao sebe samog kroz grupu, i to je to! Ako slušate nešto tako, vremenom uviđate da je to - to i ništa drugo. I studenti i njihovi učitelji su zajedno u tome i pokušavaju da sprovedu te stvari bez ikakve spoljašnje forme; i da se ne vraćaju ničemu osim tome; i može se reći da imate sreće i na pravom ste mjestu. I tada nema toga što Vas može uvjeriti, što može bilo što garantovati, sve ostalo zavisi od vas i tu počinje sloboda izbora. I u tome je značaj toga da  se poništite pred kabalistom. 

Vi, učitelj i Stvoritelj

Predavač crta i objašnjava. Ovo je Vaše stanje, a ko ste vi? Vi ste tačka u srcu, a odmah pored Vas je stanje koje se zove učitelj i tu je jedno više stanje, to je Stvoritelj. Po čemu je učitelj poseban? Po tome što ostvaruje neku vrstu kontakta sa vama, neku vezu i on to radi sa namjerom. Ukoliko vi ne čekate na to, kada vam on kaže da treba da izjednačite sa tim, to znači njegovu naredbu. Ukoliko se ne izjednačite sa tim, kako možete bilo što dati, kako možete otići naviše gdje nalazite Stvoritelja. Vi morate postići minimum  duhovne svijesti.

Kao beba

Šta možemo dobiti od ovog članka, učeći osnove kabala. Da osoba mora slušati ono što joj učitelj govori, prihvatiti to i brinuti o tome onoliko koliko može, uz sav svoj trud, iznad svog korporealnog uma, iznad svog individualnog shvatanja pokoravajući se, prihvatajući, ono što mu je rečeno, pokoravajući se grupi. Treba ispitati da nisu izrečene gluposti. On odlučuje, mora donijeti konačnu odluku. Inače, on remeti da odozgo ništa ne dobije; tada ne može ništa da primi, da dobije, ne otvara usta nije kao beba, a ako ne otvori usta, onda se ne slaže sa tim da dobije ono što mu se daje.



петак, 02. јануар 2015.

DUHOVNOST, PROMJENA PERCEPCIJE

5 MINUTA SVETLOSTI

                  

Problem je, što ono što vidite, ispred vas, ustvari je u vama. To je teško. Nemamo pouzdani dokaz ili primjere, da možete tako jednostavno da se složite s time, ali vidim ispred mene - da svijet je u meni.

A gdje je to u meni? U meni samom ne postoji takodjer. Ako pogledamo u ruke, noge ili ako gledamo u što isto, to je sve je u vama, što god mislite da ste vi, u vama je.

Gdje to ispred u vama? To je vaša senzacija, vaš osjet.

Gdje je vaš osjet, vaša senzacija? Vi ne znate gdje je. To je želja.

Gdje je ta želja, čeznja. kako je mogu ugrabiti? To je ono što jeste.

Zašto gledate u mene sa vašim otvorenim ustima? Tako dodjete do zaključka, da osim želje ne postoji ništa i to piše ovdje da postoji stvar zvana želja i forma te želje.

Pitanje: Zašto mi ne percipiramo duhovnu realnost, stvarnost? Je li to zato što nemamo oči na neki način ili je problem sa mozgom, sa visokom duhovnom informacijom?

Mi nemamo taj kvalitet, duhovni kvalitet, da ga možemo percipirati. Mi imamo želju, ali naša želja prima kroz upijanje, primanje, a duhovnost je u cjelosti zasnovana na osjećaju, kao da nagovještavam Stvoritelja. Nešto što je izvan mene, ne znam šta je u pitanju, ne znam da li ga mogu prepoznati, ali natjeram i spremim sebe da dodjem do stanja, koje je nešto kao to. Osjetim sebe na način koji  se naziva - doseći duhovnost. 

Šta je duhovnost?

Moja forma ove priče koju gradim iznad sebe, ta forma se naziva Stvoritelj. To se naziva duša ili duhovni svijet, to je sve isto. Ali ja stvaram tu formu, ne osjećam ništa izvan dok ne napravim Tzimtzum restrikciju ili ovo gdje ste vi sada, kako vaša želja radi i umjesto primanje radite zaštitu nad ovim željama. Ono što osjećate jednako je duhovnom svijetu, da li je to Stvoritelj ili Duša nije bitno, nije bitno kako ga nazivate.

Vi takodje ništa ne osjećate izvan tog ujedinjanog stanja, osjećate vašu želju i to je nova karakteristika ili nova forma. To se naziva duhovnost.



DUHOVNA RAZINA JE UVIJEK NOVA

5 MINUTA SVETLOSTI



Kažete da u ljudskom napretku, uvijek treba da počnete od nule. Kako to mislite, da trebate da napustite ono što ste imali od ranije? Početi od nule znači, da pogledate svoju prethodnu perspektivu tj. ugao gledanja, kao pogrešan. Odbacite ga. Znači nova razina počinje, ali kao cijela nova razina. Prethodna razina nestaje i postoji sasvim novi nivo.

Šta to znači u mom unutrašnjem radu?

Da možeš da promjeniš stanje, sve što se desi, desi se, sve što počinješ možeš početi ponovo i moraš sve da počneš ispočetka. I stvarno treba da bude novo, ispočetka. Da nova stvar, mora biti u svrsi da se dosegne viši nivo, bolje stanje, viša razina, iznad ega. I nije kao da mi sad izbrišemo prethodno stanje zato što je neprijatno.

Ja to ne razumijem, kako raditi to?

Reći ću vam primjer od Rabasha: Kao kad počnete sa nekim poslom i vi to izgubite, za vas nekako nije dobar, ne može da vam proradi, morate da ugasite sve zajedno, da ga napustite i otvorite novi posao, novi biznis, onaj koji je čvrst.

Tako to radi? Znači, kako biti novi?

Ne može to uvek da proradi, ali u prirodi mi hoćemo na načine kojim je napisano, uvijek svaki dan treba da je novi za nas, mi kao da želimo da tečemo ili da se krećemo sa našom inertnošću.

Kada  znam da je pravo vrijeme svaki moment? 

Ne, ja se ne šalim, svaki moment. Ne postoje situacije gdje ja ne mogu krenuti ponovo. Pravim greške, pogrešne stvari, stanja žaljenja za drugim, nismo dobri sa drugima, prema Stvoritelju, sa ovim učenjem, ne bacam to sve. Ne znači da gradim nešto novo. Uzimam sve te stvari i uzdižem se nad njima. Ne želim da ostanem u njima, ja ne želim da ih poništim, ja želim da izgradim novi nivo nad njima. Novi nivo je izgradjen nad starim nivoom, sa svim dobrim stvarima i lošim stvarima.

Potraga za Stvoriteljem

On kaže da budemo sigurni da smo sigurni kako sve interpretiramo, način kako sve pitamo Stvoritelja.

Kako treba proučavati drustvo, kako to da pitamo i tražimo od Stvoritelja? Kako da dosegnemo to? 

Ako više ne mislite da stvari zavise samo od pojedinaca ili samo od drustva, ako sve shvatite, ako prihvatite da sve zavisi od ove duhovne stvari i da pokušate da se povežete sasvim, a pomoću ove sile Arvut. U trenutku kad pokušate da to uradite otkrivate hiljade novih problema, gdje vidite da niste sposobni i tada stvarno trebate Stvoritelja. Tada dobijate tu potrebnu pomoć i sve što je izvan ljubavi drugih vama nije potreban Stvoritelj.

Da, ja želim ovaj svijet, slijedeći svijet, ja želim da me to učini bezbjednim; ali to nije Kreator o kome govorimo. To je samo neka mašta.

Stvoritelj je sila davanja, glavno davanje koja postoji u posudama, u dušama. Dakle vi postajete potrebiti za tim, pod uslovom da vam je cilj povezanost, Arvut, zajednička garancija. Tad vidite da nikada ne biste bili spremni da uradite to, da nikada ne biste bili spremni da dosegnete taj odnos, tu povezanost, a da ne pričamo o onome što se zove ljubav, ništa u odnosu na druge.

I tada iz tih nevolja, ne zato što čitali u knjigama, počinjete da otkrivate nedostatak želje u vašem srcu, za nečim što sada razumijete, dio te sile davanja koja se nalazi u povezanosti izmedju stvorenja. Tada razumijete ovo rasuđivanje.


четвртак, 01. јануар 2015.

IZA KULISA SA KNJIGOM ZOHAR

5 MINUTA SVETLOSTI



Možemo li reći da smo tako grubi i sirovi i da nam zbog toga treba otkrovenje Zohara, zbog toga je bio tako sakriven?

Da, uvidjamo da je to stanje u kojem se svijet nalazi. Svijet je u nevolji, bespomoćan je, takva je situacija i možemo naučiti iz svijeta da ljudi pokušavaju da prikriju ružne stvari. Sve je u redu, nema krize, sve ide naprijed, pronaći ćemo već način da vodimo pristojan život. Vrijeme prolazi  i sve je ok, vidite kako ljudska priroda radi ovdje.

Isto se dešava i sa nama, svi prolazimo kroz to. Činimo brojne napore, ali sa ciljem da spoznamo uzroke, dubinu, korijenje, da pronadjemo odgovornu silu koja upravlja time. Kako to djeluje, zašto? To obavezuje i to je protiv naše prirode.

Da li možemo dobiti duhovno otkrovenje bez knjige Zohar?

Ne možemo, nemoćni smo, nije sada da knjiga Zohar ima tu moć da nas uveća, osnaži na neki način, kao da, recimo, krenemo da putujemo avionom umjesto da jašemo konja. Ne, već jednostavno ne možemo se fokusirati na unutrašnji duhovni svijet bez knjige Zohar, već bi bili ostavljeni da gledamo samo spoljnu sliku svijeta.

Ne bismo mogli upoznati slike iza ekrana, platna, paravana (zaslona) do Stvoritelja koji projektuje te slike za nas. Kako prelazimo iz spoljne slike do njegovih zamisli, misli, do svega onoga vezano za nas? Kako dolazimo do spoznaje tih sila, zašto on projektuje ovaj film na mene, šta on radi time što mi pokazuje druge ljude, životinje, sve ono što se dešava u našem svijetu? Zašto mi prenosi taj osjećaj života uključujući  i moju prošlost i sve ostalo, moju prolaznost, da ću na kraju umrijeti, da živim medju drugim ljudima? Zašto On to sve projektuje, taj san na mene, kako znam?

Ovo je moj trenutni život i sada mi neko kaže da ovo nije stvaran zivot  i sada pokušavam da udjem u istinu u ovom životu, šta On tu radi. On želi da moj prolazak kroz Masach, kroz njegove sile, kroz misli do Njega i nazad, želi da prodjem ovim putem do Njega, a to se drugačije naziva uzdizanje kroz svjetove. Kroz svijet radnje ili akcije, kroz svijet misli ili zamisli, svijet namjere i svijet jedinstva. Kabalisti su nam dali nekoliko savjeta, ja moram pokusati da to uradim, a taj napor dovodi do toga, samo napor, ja to sam po sebi ne mogu uraditi. Kaže se: trudi se pa će ti doći. To je taj napor koji mi ulažemo, tačno tu.

Nalazeći nas kao Jedno i pronalazeći Stvoritelja (onoga koji upravlja) kao Jedno. Jedno s njegove strane, Jedno s naše strane. I to je to, nema nista van toga, to je praktična kabala. Ovo vam govorim iz iskustva i samo čitanje po sebi je dovoljno i to je to što brine o osobi dajući joj unutrašnji smjer i ulazak je isključivo od emocija bez intelekta. Ne moramo ništa da razumijemo.



PRIPREMA ZA KNJIGU ZOHAR

5 MINUTA SVETLOSTI



Prije nego li počnemo rad sa Zoharom moramo razumjeti zašto ga čitamo, da se ujedinimo u srcu i duši, tj. da ujedinimo naše želje koje nazivamo srcem, koje moraju biti kao jedna, usmjerene ka ideji stvaranja, ka misli stvaranja, a ne onome što mi možemo pomisliti sa našim zbrkanim mislima, što bi značilo da se moramo ujediniti. 

Svi oni koji priželjkuju, žele Stvoritelja moraju se ujediniti, biti povezani. Ovo se naziva pravo ka Stvoritelju i preko te povezanosti, kroz tu povezanost razumjećemo o čemu se govori u Zoharu. Mi kroz povezanost možemo razumjeti šta je ovdje namijenjeno, te se čitanjem ujedinjavamo, a ujedinjenjem počinjemo da razumijemo šta čitamo.

Tačka spajanja

Ovdje govorimo samo o jednoj stvari, iako sama slika možda izgleda sveobuhvatna. Zohar bez dodataka i objašnjenja sam po sebi radi na osobi i to možemo vidjeti kroz tačku spajanja izmedju sile davanja i sile primanja, gdje su sile primanja ja, a sile davanja Stvoritelj. Sve te sile davanja, svi ti koncepti, imena, sve to dolazi na jedno, gdje ja bukvalno razjašnjavam šta je oblik povezanosti, i do koje mjere i kako ja mogu biti povezan sa višom silom. Gdje ja bukvalno uključujući sve želje svih bića koje ja okupim i uključim, i u smislu da sam ja tu sa njima zajedno, dovodim nas, ili njih, do tačke gdje se susrećemo sa Stvoriteljem.

U biti govorimo o tački spajanja, ali to nije jedna tačka, jer smo mi rasuti po silnim željama i to se naziva razbijanje, odnosno sile odvajanja. I dok god sam ja voljan da uprkos silama razdvajanja sve to skupim i shvatim da su sile razbijanja unutar mene, više ih spajam i pokušavam da ujedinim sve više srca u jedno.

Kao što se kaže u knjizi svi - izrael - su prijatelji, od ljubavi prema stvorenjima do ljubavi prema Stvoritelju. I onda sakupim svu tu divlju razbacanu maštu, imaginaciju koju imam i spojim je u jedno, u jedinstvo i tu nalazim vezu, spajanje sa Stroriteljem.

Oskar iz Venecuele pita: ”Ako čitam Zohar na stranom jeziku koji nije hebrejski da li ima isti uticaj, imajući u vidu da slova nisu hebrejska, odnosno aramejska?”

Nema veze, nema sumnje da to ne utiče. Čitav svijet ce morati da ga čita svojim slovima i svojim riječima, iako će biti pojedini segmenti Zohara o kojima ćemo morati da raspravljamo o slovima, o linijama, tačkama i elementima koji čine slovo i tu ćemo govoriti o slovima kao simbolima, poput znakova na putu. Nešto poput, kao recimo oblik, a u tom slučaju uopšte nema veze da li je to na hebrejskom ili nekom drugom jeziku, jer ono što je bitno jeste o cemu govore ti simboli.

Mi ovdje govorimo samo o ljudskim željama, a želje, kao same po sebi, nemaju osjećaj nacionalnosti, niti bilo čega drugog. To su želje. Ako kažem slatko i prevedem to na sve jezike ovoga svijeta svi ce osjetiti slatko. Ako kažem slano svi će znati što je slano, ako kažem riječ limun svi će znati na što mislim. Ovdje govorimo o emocijama, ali riječi same koje pozivaju te emocije unutar vas one nisu toliko važne, to neće predstavljati problem po pitanju duhovnog napretka.




SILE KOJE OSLIKAVAJU STVARNOST

5 MINUTA SVETLOSTI




Sile koje stvaraju našu imaginarnu stvarnost

U osnovi, ono što vidimo je sila. Sila takva da oslikava unutar nas samih neku sliku. Mi možemo priključiti razne elektrode na našu glavu, naš mozak, ili neke druge sile, i na taj način uticati na stvaranje određenih slika unutar nas. I ova slika koju sada vidite, da se nalazimo u velikoj sali da je 300 ljudi tu, a oko nas su ljudi, svijet, čitav univerzum, i sve to što se oslikava je unutar mene, u mojoj glavi, nalazi se unutar mog uma, unutar mene, a ne vani, vani nema ničeg, ne postoji ništa. Ne postoji korporealnost, već korporealnost koju ja vidim se nalazi unutar mene. 

Onoga momenta kada čovjek počne da osjeća sile i kada počinje da osjeca i da shvata, da te sile oslikavaju njegovu stvarnost, tada on počinje da upravlja tom stvarnošću. Počinje da vidi kako njegovi kvaliteti (osobine), odnosno - odnos između primatelja i davatelja (kao što smo naučili, samo to postoji), te kako promjenom primatelja u sebi, odnosno - sile primanja, on mijenja i stvarnost. Time mijenja stvarnost, odnosno njegov osjećaj gdje i šta se nalazi. Gdje se nalazi, znači to mijenjati. I po mudrosti kabale mi moramo proširiti naša osjećanja, razumijevanje, našu percepciju, na način da se ove dvije sile, primatelj i davatelj, u potpunosti otkriju. U svojoj potpunoj povezanosti, na svaki mogući način. I mi ćemo osjetiti potpuno bogatstvo te povezanosti između njih i to se naziva svijet Ein Sof, beskonačnost.

Nova tačka gledišta

Pitanje: Riječ ‘olam’ na hebrejskom dolazi od riječi skrivenost, skriveno, i ono što želim da pitam je - šta se dešava na kraju života, na kraju ispravke., šta je to skriveno, šta je ta sakrivenost?

Šta se dešava, dešava se to da skrivenost polako blijedi, to osjećanje da se trenutno nalazim u korporealnom svijetu, a oko mene su razni predmeti, planete, galaksije, sve ono što se dešava meni, drugim ljudima, sve te stvari. 

Šta u stvari znači 'nestaje'? 

Ja samo počinjem da ih vidim na pravi način, da ih sagledavam kakve jesu. Poput djeteta koje po prvi put gleda film na komjuteru, tv-u, u bioskopu i sav je uzbuđen. I gdje on može da pomisli da taj lav na ekranu može da skoči da ga pojede, a vi se smijete tome, znate da je to samo film, mada i vi se možete osjećati poput djeteta. Ali vi uvijek možete zadržati to svoje znanje, tu perspektivu da je to samo film, da samo izgleda da se nalazim usred džungle itd. I mi se nalazimo u filmu, poput Diznilenda, i mi smo u filmu, taj 3d film se projektuje oko vas i mi smo sad u njegovom središtu nesvjesni te projekcije, tako da mudrost kabale vam omogućava tačku gledišta koja se nalazi spolja, gdje možete sagledati sebe, na jednoj strani i tu ste poput djeteta usred filma. Na drugoj strani kad sagledate vidite da sve to dolazi od sila koje prave te slike, poput vektora na ekranu. 

Problem je samo što postoji neki vid skrivenosti, te vi niste svjesni toga i zbog toga vi ove umišljene stvari prihvatate kao stvarne, ali i to će proći. To će nestati, vjerujte mi, ali to ne znači da će ovaj svijet nestati, već da ćete početi sagledavati s dvije tačke gledišta, iz perspektive djeteta i iz vaše perspektive. I biće vam rečeno i vidjećete u knjigama gdje vam kažu da se povezujete s ovim svijetom poput djeteta. A uz to počnete da razvijate novu tačku gledišta.