Semen Vinokur
GOST I DOMAĆIN
Soba sa američkom kuhinjom, u kuhinji se muva domaćin, sprema ugošćenja za gosta, kojeg očekuje. Domaćin mrmlja:
- Evo ovo on voli i ovo.....
Sto se puni tanjirima jela. Oko stola dvije stolice.
Kucanje na vratima, ulazi gost. Domaćin pokazuje da se obradovao gostu, i poziva ga da sjedne za sto. Gost sijeda. Domaćin radosno i zaljubljeno gleda gosta. Gost posmatra jela i prepoznaje mirise. Vidi se po njemu, da mu se vrlo sviđaju. Svejedno on samo izražava svoje oduševljenje i želju, ne pokazujući, da zna, da je to za njega.
Domaćin: Ja te molim da jedeš, zato što sam sve to pripremio specijalno za tebe. Jer ja znam, da upravo ti to voliš. Ja tačno znam sve tvoje ukuse i navike, znam, da si gladan, koliko možeš pojesti, i zato sam pripremio sve tačno po tvom ukusu i tačno u mjeri, koliko ti možeš da pojedeš, tako da ništa ne ostane.
Ako ostane ugošćenja poslije toga kada se gost potpuno zasiti, i domaćin i gost će biti nezadovoljni. Domaćin je nezadovoljan, zato što on, očigledno, želi dati gostu više, nego što gost može uzeti. I gost je zbog toga nezadovoljan, zato što i ako dobije od domaćina sve, što može, svejedno u potpunosti ne zadovoljava domaćina. Njemu će biti žao, što je ostalo ugošćenje, a on se više ne može nasladiti. Neće on po primjeru drevnih grka koristiti povraćanje, da bi vještački izazvao kod sebe mogućnost da se ponovo naslađuje ugošćenjem. Jer to govori o prisutnosti nekog nedostatka u opštem naslađivanju.
Gost: Stvarno, Ti si meni pripremio to, što ja upravo volim i želim, i po izgledu, i pokvalitetu, i po količini. Samo to ja i želimu svom životu – nasladiti se time, i ako primim sve to, onda ću, očigledno, naći putpuni užitak.
Domaćin: Onda primi sve to od mene i nasladi se i time nasladi i mene.
