a kada se pojavljuje u društvu mora biti odjeven
kao što je u društvu uobičajeno
Baruh Ašlag (RABAŠ), članak “Stena mog spasenja”, 1985. godina N° 13
Najvažnije je – da prije svega, u čovjeku treba da postoji želja da se izbavi iz svog egoizma. I, budući da je egoizam sama naša suština, mi ga volimo i zato nam je veoma teško da razumijemo da treba da se u potpunosti odvojimo od njega. Ali, u duhovnom je drugačije, nije moguće da se išta postigne pre nego što se odvojimo od ega.
U našem svijetu vidimo da čovjek ima želje i potrebe koje se tiču njega samog, koje proizlaze iz njegovih unutrašnjih potreba, a postoje i želje koje čovjek prima iz spoljašnje sredine. To jeste, ukoliko oko njega ne bi bilo ljudi da u njemu podstaknu tu želju, on sam nikada ne bi osjetio da mu išta nedostaje - i samo okolina pobuđuje u njemu tu želju i potrebu.
Na primjer, čovjek, čak i ako nema nikog oko sebe, i dalje želi da jede, da pije, da spava itd.
Ali ako oko njega postoje drugi, tada se pojavljuje i pojam stida, to jeste on je dužan da jede i pije ono na šta ga drugi primoravaju.
I, ovo je posebno uočljivo na primjeru odjeće, jer čovjek u kući hoda u onom što mu se sviđa, a kada se pojavljuje u društvu, onda treba da bude odjenut onako kako je tamo uobičajeno i ne drugačije, jer stid ga prisiljava da poštuje opšte standarde.
Isto je tako i u duhovnom. Čovjek ima svoju unutrašnju težnju prema duhovnom, to jeste, čak i kada je potpuno sam i nema nikoga ko bi nekako mogao da djeluje na njega i pobudi u njemu neke želje, u čoveku se iznutra, iz sopstvenih motiva, pobuđuje težnja i želja da radi zarad Stvoritelja.
U našem svijetu vidimo da čovjek ima želje i potrebe koje se tiču njega samog, koje proizlaze iz njegovih unutrašnjih potreba, a postoje i želje koje čovjek prima iz spoljašnje sredine. To jeste, ukoliko oko njega ne bi bilo ljudi da u njemu podstaknu tu želju, on sam nikada ne bi osjetio da mu išta nedostaje - i samo okolina pobuđuje u njemu tu želju i potrebu.
Na primjer, čovjek, čak i ako nema nikog oko sebe, i dalje želi da jede, da pije, da spava itd.
Ali ako oko njega postoje drugi, tada se pojavljuje i pojam stida, to jeste on je dužan da jede i pije ono na šta ga drugi primoravaju.
I, ovo je posebno uočljivo na primjeru odjeće, jer čovjek u kući hoda u onom što mu se sviđa, a kada se pojavljuje u društvu, onda treba da bude odjenut onako kako je tamo uobičajeno i ne drugačije, jer stid ga prisiljava da poštuje opšte standarde.
Isto je tako i u duhovnom. Čovjek ima svoju unutrašnju težnju prema duhovnom, to jeste, čak i kada je potpuno sam i nema nikoga ko bi nekako mogao da djeluje na njega i pobudi u njemu neke želje, u čoveku se iznutra, iz sopstvenih motiva, pobuđuje težnja i želja da radi zarad Stvoritelja.