понедељак, 13. април 2020.

SILA DUHOVNOG RAZVOJA


Tekst preuzet iz članka  
Article "The Essence of the Wisdom of Kabbalah" - Lesson 5   -   link

ESENCIJA MUDROSTI KABALE
September 4, 2005
Dr Mihael Lajtman

Zapovesti koje se spuštaju iz Višeg Sveta u niži svet dolaze kao udari Sile: „Ta Sila udara i kaže - rasti!“ Zato ne bi trebalo da očekujemo ništa dobro u našem svetu, ako se ne usmerimo na proces rasta. Ako se usmerimo na duhovni razvoj koji ova Viša Sila zvana „Malah“ („anđeo“) želi da razumemo, da ga sledimo, da se složimo sa ciljem koji ona želi da postignemo, time možemo sebe da poštedimo nevolja. Umesto da je doživimo kao udar, treba da osetimo da je ova Viša Sila poželjna za nas, da nas vodi dobrom cilju, i da je iskoristimo za razvoj. Udar tada neće izgledati kao udarac, već naprotiv, mi ćemo ga želeti, razumeti i svideće nam se! To će biti naša sila razvoja.

Ali, stanje u kojem jesmo je naša početna pozicija, i ako to stanje ne iskoristimo ispravno da promenimo naše razumevanje i napredak, osetićemo ove Sile samo kao udare. Čovečanstvo danas jasno može da vidi da je to tako;  globalni udari, poremećaji u ekologiji, prirodi, društvu, droga, terorizam i opšta kriza... i uskoro ćemo videti sve više i više toga. Moramo da razumemo da su ti udari Sile usmereni na naš duhovni razvoj. Ako ih prihvatimo kao dobre i svesno se krećemo ka njima, ako ih ispravno primimo, videćemo koliko su one korisne. U suprotnom, primaćemo ih kao udare. To je poput deteta koje želi da uči, koje želi da bude dobro i ono razume da se tada roditelji korektno odnose prema njemu. A da je suprotno, dobilo bi batine. Sve zavisi od toga kako dete prihvata uslove koje su mu roditelji postavili.

Pitanje: Svet vidi da ništa dobro iz toga neće proizići, ali šta je sa nekim prijatnim trenucima u životu...

Ne, ovde nisu u pitanju trenuci prijatnosti. U našem svetu, svi ljudi pokušavaju da nađu mesto spokojstva. Mi nemamo izbora. Tragamo za tim jer ne vidimo iz kog razloga nam se stvari dešavaju, ne vidimo uzroke. Ovde se radi o pitanju svrhe. Kada bismo mogli da razumemo to da se Zemlja nije pojavila samo da bi stradala. Da, to je ono o čemu se danas priča, da će se život uskoro završiti. Otuda, ako bismo život mogli da vidimo ne samo kao nešto što se „upravo događa“, već da se razvija sve dok ne postignemo duhovni stepen, tada ćemo biti u potpuno drugačijoj duhovnoj dimenziji. I ovaj svet koji nestaje, uzdićiće se do stepena Olam Ein Sof (svet beskonačnosti). Mi trenutno osećamo svojim čulima, ali ta čula će postepeno biti ugrađena u viša, duhovna čula, i osećaj ovog sveta će se tada ugraditi u osećaj Višeg Sveta. To će trajati sve dok sve svoje emocije i našu percepciju ne uzdignemo do percepcije Ein Sof (Beskonačnosti).

Kada bi čovečanstvo to moglo da razume i da pravilno upotrebiti udare koje trpi... Kada bismo se jasnije usmerili ka svrsi koju nam je priroda postavila, ka tom mestu gde nas priroda gura, mi ove događaje ne bismo ni osećali kao udare, već bismo ih prihvatili kao nešto što ima svrhu, kao nešto ispravno – zar ne? Tada bismo videli – teško je da razumemo, ali videli bismo – kako da se, ka ovim silama koje dolaze od Gore, okrenemo kao nečemu što je pozitivno, i mi bismo tada napredovali sa njima. To bi bio isti proces, ali bismo ga mi prihvatili potpuno drugačije. Osećali bismo ga kao nešto što se razvija ka zadovoljstvu i spokoju. Teško je razumeti kako se pojavljuju cunamiji i uragani, atomske bombe, ili bilo šta drugo - kako se uopšte pojavljuju na način na koji se pojavljuju. Ne razumemo kako bismo ove Sile mogli drugačije da vidimo. Ali iz razloga što ne vidimo uzročnost, mi samo čekamo mir, tražeći utočište od problema. Sve nam se ovo događa iz posebnog razloga: da nas dovede do cilja, posebnog rezultata. 

Da su ljudi znali, govorili bi drugačije. Sada  žele samo da zatvore oči. Zašto? Zato što ne mogu ništa da urade. Šta smo mi u poređenju sa prirodom? Ako se sutra zatrese cela Zemlja, protrešće nas poput prašine. Šta možemo da uradimo? Ništa. Zato se trudimo da ne pričamo o tome i ne razmišljamo o tome. Ali da smo znali kako da radimo, da to bude promišljeno, usmereno i sa svrhom, ne bismo se prema ovome odnosili na dosadašnji način. Danas to pomalo i pokušavamo, ali brzo zaboravljamo. U našem svetu merilo uspeha je u tome da ako možemo da zatvorimo oči, ne mareći ni za šta. Kao što piše: „Daj da jedemo i pijemo,  jer već sutra možemo umreti“. Takav je danas stav čovečanstva prema onome što se događa, jer ljudi ne vide da bi mogli išta da urade. Udari dolaze kako bi čovečanstvu pokazali da vreme ističe. Moramo da požurimo i ispravimo sebe, i uzdignemo se na nivo duhovnog. Vreme zadržavanja na ovom svetu je unapred određeno. Ukratko, sve dolazi od Višeg Sveta.


Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.