Šta je svrha mog života
Dr Mihael Lajtman
DUŠA, EKRAN I UŽITAK
Duhovnu želju dobijamo, ne kroz naše tijelo, već direkto od Gore. Za njeno ispunjenje takođe je neophodan organ osjetljivosti. On se naziva „ekran“ (Masah).
Čim se taj organ osjetljivosti pojavi u čovjeku, on kroz njega počinje da osjeća zadovoljstvo. Sam užitak se zove Viša Svjetlost. Kroz ekran Svjetlost ulazi u našu želju da bi se želja njom nasladila. Sama želja za prijem užitka od Više Svjetlosti, naziva se duša.
Svjetlost, kao izvor užitka, može da se osjeti samo ako čovjek stekne dodatni čulni organ sposoban za prijem te Više Svjetlosti.
Sve komponente: svjetlost (užitak), ekran (prijemnik) i duša (primalac) – nijesu nikako povezani sa našim zemaljskim tijelom. Stoga uopšte nije važno da li je čovjek u zemaljskom tijelu ili ne.
Čim se u čovjeku pojavi veza sa Višom Svjetlošću on počinje da kontaktira sa njom, ispravlja sebe, kako bi se ispunio tom Svjetlošću.
Postepena korekcija čovjeka, pod uticajem Više Svjetlosti i odgovarajuće ispunjenje njom, naziva se duhovno postizanje.
U ovom procesu, koji zahtijeva cjelokupnog čovjeka, tijelu se pridaje pažnja samo kao prema sredstvu za duhovno podizanje.
Mali užitak, u odnosu na veliki, se ne može uopšte osjetiti: veliki užitak ga potiskuje. Prema tome, iako se kabalista i nalazi u ovom svijetu kao i mi, on, u principu, već živi u Višem svijetu.
Ali, budući da mi ne osjećamo njegov svijet, svi njegovi pogledi na svijet za nas su skriveni, tajni, nepoznati, to jeste nalaze se s druge strane Mahsom.
Kada čovjek poistovjeti sebe sa svojom dušom, a ne sa svojim tijelom, onda smrt tog tijela doživljva kao promjenu odjeće.
Njegova osjećanja, koja je stekao u ovom svijetu, ne mijenjaju se, a Viši svijet u kojem već živi, ostaje s njim i poslije smrti zemaljskog tijela.
Čim se taj organ osjetljivosti pojavi u čovjeku, on kroz njega počinje da osjeća zadovoljstvo. Sam užitak se zove Viša Svjetlost. Kroz ekran Svjetlost ulazi u našu želju da bi se želja njom nasladila. Sama želja za prijem užitka od Više Svjetlosti, naziva se duša.
Svjetlost, kao izvor užitka, može da se osjeti samo ako čovjek stekne dodatni čulni organ sposoban za prijem te Više Svjetlosti.
Sve komponente: svjetlost (užitak), ekran (prijemnik) i duša (primalac) – nijesu nikako povezani sa našim zemaljskim tijelom. Stoga uopšte nije važno da li je čovjek u zemaljskom tijelu ili ne.
Čim se u čovjeku pojavi veza sa Višom Svjetlošću on počinje da kontaktira sa njom, ispravlja sebe, kako bi se ispunio tom Svjetlošću.
Postepena korekcija čovjeka, pod uticajem Više Svjetlosti i odgovarajuće ispunjenje njom, naziva se duhovno postizanje.
U ovom procesu, koji zahtijeva cjelokupnog čovjeka, tijelu se pridaje pažnja samo kao prema sredstvu za duhovno podizanje.
Mali užitak, u odnosu na veliki, se ne može uopšte osjetiti: veliki užitak ga potiskuje. Prema tome, iako se kabalista i nalazi u ovom svijetu kao i mi, on, u principu, već živi u Višem svijetu.
Ali, budući da mi ne osjećamo njegov svijet, svi njegovi pogledi na svijet za nas su skriveni, tajni, nepoznati, to jeste nalaze se s druge strane Mahsom.
Kada čovjek poistovjeti sebe sa svojom dušom, a ne sa svojim tijelom, onda smrt tog tijela doživljva kao promjenu odjeće.
Njegova osjećanja, koja je stekao u ovom svijetu, ne mijenjaju se, a Viši svijet u kojem već živi, ostaje s njim i poslije smrti zemaljskog tijela.
Autor:
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.