Šta je svrha mog života
Dr Mihael Lajtman
DUHOVNI PROSTOR
Kada umire čovjekovo tijelo duša se premješta u novorođeno tijelo. Iz jednog života u drugi, duša se postepeno priprema da se otkrije u čovjeku.
Čovjek proživi mnoge živote ne osjećajući svoju dušu – težnju prema Višem svijetu. Nemojte to poistovjetiti sa svjetovnom, zemaljskom „težnjom ka Višem“, pod kojim se obično podrazumijeva stvaralaštvo, poezija, muzika, umjetnost.
Čovjek pojavljivanje duše osjeća kao novu želju, težnju, kao prazninu koju ne zna čim da ispuni. Od tog trenutka počinje put traženja koji će ga obavezno dovesti do Kabale.
I to traženje (nedostatak) dovešće u kabalu sve ljude na svijetu, zato što je kabala jedinstvena metodologija za ispunjenje duše.
Od trenutka kada je čovjek došao u Kabalu, to jeste, našao Učitelja, knige i grupu, počinje period koji se zove „vrijeme pripreme“ (za ulazak u Viši svijet). Taj period može trajati nekoliko godina (najmanje tri godine).
Zatim čovjek počinje da osjeća Viši svijet, to jeste, jasno osjećanje Stvoritelja. Pred njim se otkrivaju duhovna prostranstva. Na periferiji tog prostranstva nalazi se čovjek, a u središtu tog prostranstva je Stvoritelj.
Duhovno prostranstvo je prostranstvo svojstava, slično fizičkom polju, s maksimalnom manifestacijom u središtu i slabljenjem od centra ka periferiji, sve do potpunog isčezavanja tog svojstva na granici iza koje počinje naš svijet.
Promjenom svojih svojstava u odnosu na Stvoritelja čovjek može napredovati u duhovnom prostranstvu: različitost svojstava čovjeka i Stvoritelja izaziva uzajamno udaljavanje jednog od drugog, a sličnost svojstava ih dovodi do zbližavanja. Ponovo poklapanje svojstava dovodi do prianjanja uz Stvoritelja.
Mi smo, u našem početnom stanju, po svojstvima suprotni Stvoritelju, tako da se nalazimo uglavnom van tog polja i ne osjećamo Stvoritelja.
Poslije početne faze pripreme čovjek dobija prvu, najmanju sličnost sa Stvoriteljem, što uzrokuje prelaz granice (Mahsom) iz našeg svijeta u duhovni.
Nadalje, počinje duhovni put, kada čovjek jasno osjeća Stvoritelja i osjećajući razliku svojih svojstava u odnosu na Stvoritelja, svjesno ispravlja sebe i približava se Njemu.
Taj put postepenog prianjanja uz Stvoritelja, kroz sličnost svojstava, sastoji se iz uzastopne ispravke, ispravkom svakog od 620 egoistočnih svojstava čovjeka na altruistično svojstvo.
U kabali se to opisuje kao uzdizanje (u svojim svojstvima) na 620 nivoa. Osobenosti ovih nivoa kabala opisuje kao metode ispravke želja na svakom nivou. Kao rezultat toga čovjek svaki put postiže novi osjećaj Stvoritelja.
Čovjek je obavezan da postepeno u sebi ispravi svih svojih 620 želja, to jeste, da se popne na svih 620 nivoa, nalazeći se u svom zemaljskom tijelu, živeći u ovom svijetu.
Nakon toga, kada čovjek završi uzdizanje po duhovnim ljestvicama, potpuno se identifikuje sa dušom. U skladu s tim, nestaje potreba da se ponovo vraća u materijalni svijet i da se oblači u tijelo.
Postoje slučajevi kada se posebnim dušama povjerava da se ponovo oblače u tijela radi ispunjenja posebnih misija – pomoći ostalim dušama u našem svijetu obučenim u tijela.
Najupečatljiviji primjer je naizmjenično spuštanje velike duše Avraama u naš svijet, koja se zatim pojavila u obliku Mojsija, Rašbia, Aria, Baal Sulama.
Čovjek proživi mnoge živote ne osjećajući svoju dušu – težnju prema Višem svijetu. Nemojte to poistovjetiti sa svjetovnom, zemaljskom „težnjom ka Višem“, pod kojim se obično podrazumijeva stvaralaštvo, poezija, muzika, umjetnost.
Čovjek pojavljivanje duše osjeća kao novu želju, težnju, kao prazninu koju ne zna čim da ispuni. Od tog trenutka počinje put traženja koji će ga obavezno dovesti do Kabale.
I to traženje (nedostatak) dovešće u kabalu sve ljude na svijetu, zato što je kabala jedinstvena metodologija za ispunjenje duše.
Od trenutka kada je čovjek došao u Kabalu, to jeste, našao Učitelja, knige i grupu, počinje period koji se zove „vrijeme pripreme“ (za ulazak u Viši svijet). Taj period može trajati nekoliko godina (najmanje tri godine).
Zatim čovjek počinje da osjeća Viši svijet, to jeste, jasno osjećanje Stvoritelja. Pred njim se otkrivaju duhovna prostranstva. Na periferiji tog prostranstva nalazi se čovjek, a u središtu tog prostranstva je Stvoritelj.
Duhovno prostranstvo je prostranstvo svojstava, slično fizičkom polju, s maksimalnom manifestacijom u središtu i slabljenjem od centra ka periferiji, sve do potpunog isčezavanja tog svojstva na granici iza koje počinje naš svijet.
Promjenom svojih svojstava u odnosu na Stvoritelja čovjek može napredovati u duhovnom prostranstvu: različitost svojstava čovjeka i Stvoritelja izaziva uzajamno udaljavanje jednog od drugog, a sličnost svojstava ih dovodi do zbližavanja. Ponovo poklapanje svojstava dovodi do prianjanja uz Stvoritelja.
Mi smo, u našem početnom stanju, po svojstvima suprotni Stvoritelju, tako da se nalazimo uglavnom van tog polja i ne osjećamo Stvoritelja.
Poslije početne faze pripreme čovjek dobija prvu, najmanju sličnost sa Stvoriteljem, što uzrokuje prelaz granice (Mahsom) iz našeg svijeta u duhovni.
Nadalje, počinje duhovni put, kada čovjek jasno osjeća Stvoritelja i osjećajući razliku svojih svojstava u odnosu na Stvoritelja, svjesno ispravlja sebe i približava se Njemu.
Taj put postepenog prianjanja uz Stvoritelja, kroz sličnost svojstava, sastoji se iz uzastopne ispravke, ispravkom svakog od 620 egoistočnih svojstava čovjeka na altruistično svojstvo.
U kabali se to opisuje kao uzdizanje (u svojim svojstvima) na 620 nivoa. Osobenosti ovih nivoa kabala opisuje kao metode ispravke želja na svakom nivou. Kao rezultat toga čovjek svaki put postiže novi osjećaj Stvoritelja.
Čovjek je obavezan da postepeno u sebi ispravi svih svojih 620 želja, to jeste, da se popne na svih 620 nivoa, nalazeći se u svom zemaljskom tijelu, živeći u ovom svijetu.
Nakon toga, kada čovjek završi uzdizanje po duhovnim ljestvicama, potpuno se identifikuje sa dušom. U skladu s tim, nestaje potreba da se ponovo vraća u materijalni svijet i da se oblači u tijelo.
Postoje slučajevi kada se posebnim dušama povjerava da se ponovo oblače u tijela radi ispunjenja posebnih misija – pomoći ostalim dušama u našem svijetu obučenim u tijela.
Najupečatljiviji primjer je naizmjenično spuštanje velike duše Avraama u naš svijet, koja se zatim pojavila u obliku Mojsija, Rašbia, Aria, Baal Sulama.
Autor:
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.