Šta je svrha mog života
Dr Mihael Lajtman
ZEMALJSKI I DUHOVNI ORGANI ČULA
Rođeni smo s pet čula: vid, sluh, miris, ukus i dodir. Kroz njih primamo u sebe, kao u crnu kutiju, neku informaciju spolja.
Informacija, dolazeći u mozak, obrađuje se i postaje sveukupna slika svijeta oko nas. Te senzacije se zovu „ovaj svijet“ ili „moj svijet“. Da budem precizan, ja ne znam šta postoji van mene. Ja samo određujem svoju reakciju na neki vanjski uticaj.
Naš organ sluha je dizajniran tako da membrana odvaja spoljno okruženje od unutrašnjosti. Membrana može biti manje ili više osjetljiva, zdrava ili povrijeđena.
U zavisnosti od toga, mi određujemo zvuk kao jak, slab, visok, nizak ili ga uopšte ne čujemo. Koji zvuk čujem, ne zavisi od toga kakav je on spolja, već od strukture mog organa opažanja, to jeste od mojih kvaliteta.
Ja ne osjećam vanjske vibracije, već reakciju mog senzora na njih. Osjećam nešto unutar sebe i kažem da je to vanjski zvuk. Isto važi i za sve ostale naše senzacije.
Kao rezultat, proizlazi da smo apsolutno zatvoren sistem: svako od nas osjeća svoje unutrašnje reakcije na vanjsko, nama nepoznato djelovanje. I, mi nikada ne možemo objektivno da doživimo ono što se događa van nas.
I sve što osjećamo je ono što - samo zahvaljujući našim čulima, provodnicima, mozgu - centri percepciraju tako, a ne drugačije i nama ih predstavljaju kao informaciju. Izvan sebe, mi ne znamo kakva je ona. Zatvoreni smo u sebe.
Šta je to što mi daje dodatni, svjesno stečeni čulni organ – ekran? Omogućava mi da dobijam informacije, ne kroz mojih pet prirodnih čula u moje egoistične želje (da razumijem ono što se događa samo zarad svoje koristi, to jeste neobjektivno), već neposredno i objektivno.
Na taj način dolazim do istinskog, mojim kalkulacijama neisprljanog, razumijevanja apsolutnog, objektivnog svemira. Upravo to nam daje nauka Kabala.
Ona djeluje u potpunosti na naučnoj osnovi, s ponovljivošću iskustva, zabilježenim podacima, obnovljivošću itd, kao i u bilo kojoj nauci. Ja govorim kao naučnik koji je došao u Kabalu.
Kabala je nauka koja nema nikakve veze sa religijom. Možete pitati bilo kog religioznog čovjeka da li je upoznat s Kabalom. Vidjećete kako se povlači i kako je se boji. Jer to i određuje odnos čovjeka prema svijetu, životu, prema postojanju.
A, ako kabalista spolja liči na religioznog čovjeka, onda je po svom unutrašnjem pogledu na svijet, odnosu prema životu, prema svijetu – potpuno drugi čovjek.
Međutim, odnos religioznih prema kabalistima, potpuno jasno ih odvaja.
Informacija, dolazeći u mozak, obrađuje se i postaje sveukupna slika svijeta oko nas. Te senzacije se zovu „ovaj svijet“ ili „moj svijet“. Da budem precizan, ja ne znam šta postoji van mene. Ja samo određujem svoju reakciju na neki vanjski uticaj.
Naš organ sluha je dizajniran tako da membrana odvaja spoljno okruženje od unutrašnjosti. Membrana može biti manje ili više osjetljiva, zdrava ili povrijeđena.
U zavisnosti od toga, mi određujemo zvuk kao jak, slab, visok, nizak ili ga uopšte ne čujemo. Koji zvuk čujem, ne zavisi od toga kakav je on spolja, već od strukture mog organa opažanja, to jeste od mojih kvaliteta.
Ja ne osjećam vanjske vibracije, već reakciju mog senzora na njih. Osjećam nešto unutar sebe i kažem da je to vanjski zvuk. Isto važi i za sve ostale naše senzacije.
Kao rezultat, proizlazi da smo apsolutno zatvoren sistem: svako od nas osjeća svoje unutrašnje reakcije na vanjsko, nama nepoznato djelovanje. I, mi nikada ne možemo objektivno da doživimo ono što se događa van nas.
I sve što osjećamo je ono što - samo zahvaljujući našim čulima, provodnicima, mozgu - centri percepciraju tako, a ne drugačije i nama ih predstavljaju kao informaciju. Izvan sebe, mi ne znamo kakva je ona. Zatvoreni smo u sebe.
Šta je to što mi daje dodatni, svjesno stečeni čulni organ – ekran? Omogućava mi da dobijam informacije, ne kroz mojih pet prirodnih čula u moje egoistične želje (da razumijem ono što se događa samo zarad svoje koristi, to jeste neobjektivno), već neposredno i objektivno.
Na taj način dolazim do istinskog, mojim kalkulacijama neisprljanog, razumijevanja apsolutnog, objektivnog svemira. Upravo to nam daje nauka Kabala.
Ona djeluje u potpunosti na naučnoj osnovi, s ponovljivošću iskustva, zabilježenim podacima, obnovljivošću itd, kao i u bilo kojoj nauci. Ja govorim kao naučnik koji je došao u Kabalu.
Kabala je nauka koja nema nikakve veze sa religijom. Možete pitati bilo kog religioznog čovjeka da li je upoznat s Kabalom. Vidjećete kako se povlači i kako je se boji. Jer to i određuje odnos čovjeka prema svijetu, životu, prema postojanju.
A, ako kabalista spolja liči na religioznog čovjeka, onda je po svom unutrašnjem pogledu na svijet, odnosu prema životu, prema svijetu – potpuno drugi čovjek.
Međutim, odnos religioznih prema kabalistima, potpuno jasno ih odvaja.
Autor:
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.