TRAŽENJE ONOG KOJI ISPUNJAVA I PROCES ISPUNJENJA
Ljudski život je proces stalnog traženja. Čovjek svo vrijeme traži ono što može da ga zadovolji, ispuni sve nove i nove želje: on juri za hranom, bogastvom, seksom, vlašću, slavom, znanjem.
Sve se te želje stalno javljaju u njemu i smjenjuju jedna drugu. Njihovim ispunjenjem čovjek se i bavi cijeli svoj život.
Mnogim ljudima, u istoriji čovječanstva, uspjelo je da ispune i svoje duhovne želje. O tome nam oni govore u svojim knjigama, oni pričaju o traženju ispunjenja i procesu ispunjenja.
Njihova objašnjenja i opisi tog procesa saželi su se u čitavu nauku koja se zove kabala. A sebe ti ljudi nazivaju kabalistima.
Kabalisti nam objašnjavaju da čovjek, koji se nalazi u našem svijetu, treba da svoju dušu ispuni svjetlošću tako da ona može da se podigne na isti duhovni nivo na kojem se nalazila do spuštanja i oblačenja u čovjekovo srce, to jeste u zemaljske želje.
Naš zadatak se sastoji u tome da, suprotno svim ostalim željama koje se zovu srce ili tijelo čovjeka, tačku u srcu ispunimo Višom Svjetlošću.
Kabalisti govore da ispunjenje duše svjetlošću pruža čovjeku osjećaj Višeg svijeta. To znači da čovjek može da živi (da se osjeća), da se nalazi, kako u Višem tako i u našem svijetu, istovremeno. On u sebi sjedinjuje oba ova svijeta.
Stanje, pri kojem čovjek u našem svijetu u potpunosti ispravlja i ispunjava svoju dušu na najviši duhovni nivo, zove se Kraj ispravljanja duše ili jednostavno Kraj ispravke.
Kabala čovjeku daje mogućnost – od trenutka kada on osjeti težnju prema Višem i zahvaljujući tome dobije prvu informaciju o Kabali – da savlada metodologiju ispunjenja duše, da postigne stanje punog uživanja, osjećaja vječnosti, apsolutne spoznaje i savršenstva.
I on dobija mogućnost da to realizuje sada, u ovom svijetu, u ovom životu, a ne da se vraća iznova i iznova u taj „ne najbolji“ od svjetova, da ostaje u traženju i patnji od svog rođenja do smrti.
Budući da se duše neprestano mijenjaju, razvijaju i usavršavaju, zadatak kabale je da za svaku generaciju stvori, upravo za nju, prikladan način primanja Višeg ispunjenja.
Zato se ta nauka i zove „kabala“ – primanje, jer obučava metodologiji ispunjenja duša svjetlošću.
Kabala čovjeka uči kako da primi Višu Svjetlost i njom potpuno ispuni dušu, odnosno sve želje, kako želje srca tako i duhovne želje.
To je moguće jer su sve naše želje stvorene upravo tom svjetlošću. I zato mi, samo njenim neposrednim ispunjenjem, osjećamo zadovoljstvo.
Sve se te želje stalno javljaju u njemu i smjenjuju jedna drugu. Njihovim ispunjenjem čovjek se i bavi cijeli svoj život.
Mnogim ljudima, u istoriji čovječanstva, uspjelo je da ispune i svoje duhovne želje. O tome nam oni govore u svojim knjigama, oni pričaju o traženju ispunjenja i procesu ispunjenja.
Njihova objašnjenja i opisi tog procesa saželi su se u čitavu nauku koja se zove kabala. A sebe ti ljudi nazivaju kabalistima.
Kabalisti nam objašnjavaju da čovjek, koji se nalazi u našem svijetu, treba da svoju dušu ispuni svjetlošću tako da ona može da se podigne na isti duhovni nivo na kojem se nalazila do spuštanja i oblačenja u čovjekovo srce, to jeste u zemaljske želje.
Naš zadatak se sastoji u tome da, suprotno svim ostalim željama koje se zovu srce ili tijelo čovjeka, tačku u srcu ispunimo Višom Svjetlošću.
Kabalisti govore da ispunjenje duše svjetlošću pruža čovjeku osjećaj Višeg svijeta. To znači da čovjek može da živi (da se osjeća), da se nalazi, kako u Višem tako i u našem svijetu, istovremeno. On u sebi sjedinjuje oba ova svijeta.
Stanje, pri kojem čovjek u našem svijetu u potpunosti ispravlja i ispunjava svoju dušu na najviši duhovni nivo, zove se Kraj ispravljanja duše ili jednostavno Kraj ispravke.
Kabala čovjeku daje mogućnost – od trenutka kada on osjeti težnju prema Višem i zahvaljujući tome dobije prvu informaciju o Kabali – da savlada metodologiju ispunjenja duše, da postigne stanje punog uživanja, osjećaja vječnosti, apsolutne spoznaje i savršenstva.
I on dobija mogućnost da to realizuje sada, u ovom svijetu, u ovom životu, a ne da se vraća iznova i iznova u taj „ne najbolji“ od svjetova, da ostaje u traženju i patnji od svog rođenja do smrti.
Budući da se duše neprestano mijenjaju, razvijaju i usavršavaju, zadatak kabale je da za svaku generaciju stvori, upravo za nju, prikladan način primanja Višeg ispunjenja.
Zato se ta nauka i zove „kabala“ – primanje, jer obučava metodologiji ispunjenja duša svjetlošću.
Kabala čovjeka uči kako da primi Višu Svjetlost i njom potpuno ispuni dušu, odnosno sve želje, kako želje srca tako i duhovne želje.
To je moguće jer su sve naše želje stvorene upravo tom svjetlošću. I zato mi, samo njenim neposrednim ispunjenjem, osjećamo zadovoljstvo.
Autor:
Dr Mihael Lajtman
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.