POJAVA NOVE VRSTE ŽELJA
Sveukupnost zemaljskih želja naziva se čovjekovo srce. A čestica (želja), smještena u njemu od Gore naziva se tačka u srcu.
Tokom svog biološkog, zemaljskog života, čovjek mora postići puno ispunjenje duhovne želje. Dok to ne ispuni, on će se mnogo puta vraćati u naš svijet.
Na taj način, svaka generacija u našem svijetu je takođe tih 600 000 duša, obučenih u tijela našeg svijeta.
Svaka generacija – koja je u redu 600 000 duša, kreće se prema ispunjenju duhovnom svjetlošću: tijelo umire, a duša se premješta i oblači u novo tijelo i u njemu radi zarad ispunjenja, i tako dalje, sve dok se u određenoj fazi svog razvoja ne ispuni Višom Svjetlošću.
Većina ljudi ima potrebe koje su u granicama našeg svijeta. To su kreativne, intelektualne, kulturne težnje čovjeka i potrebe za istraživanjem i razumijevanjem uređenja našeg svijeta.
To ukazuje na to da duše, obučene u tijela većine ljudi, još nijesu dostigle duhovnu želju – petu fazu razvoja želje. Ovakav tip duše u tijelu, u koje se ona useljava, ne izaziva težnju ka onome što se nalazi van granica našeg svijeta.
No postoji mali (za sada!) broj duša drugog tipa. Useljavajući se u biološko tijelo (tijelo od bjelančevina) takva duša u čovjeku izaziva težnju prema Višem i vječnom. Čovjek se pita, kako se svi drugi zadovoljavaju onim što nam pruža ovaj svijet, a on nije zadovoljan.
On vidi kako drugi ljudi teže ka ispunjenju, sticanju, bogastvu i uspjehu, a njemu sve to izgleda, ne više od igre.
On učestvuje u tim „igrama“, i često vrlo uspješno, ali mu to ne donosi zadovoljstvo. Postepeno, pokušavajući upravo u ovom svijetu i razočaravajući se, čovjek počinje da osjeća kako njegova duša treba drugo ispunjenje.
Stičući, na kraju, želju prema duhovnom, čovjek osjeća da sebe više ne može ispuniti zemaljskim užicima, i život postaje prazan. I tada počinje traganje za izvorom novog ispunjenja – duhovne želje.
Traženje i razočaranje su sateliti pojave novog oblika želje, tako karakteristične za naše vrijeme.
Od sredine XX vijeka i dalje, sve više ljudi dobija od Gore želju za duhovnim, koja u čovjeku izaziva protivurječnost jer nastaje u njegovom srcu zajedno sa svim drugim zemaljskim željama.
Tako čovjeku spuštaju od Gore petu fazu želje koja ga dovodi u stanje unutrašnje nelagodnosti. Upravo u takvom stanju ljudi dolaze da izučavaju kabalu i traže objašnjenja kako da ispune nastalu želju prema Višem.
S obzirom da želja za duhovnim dolazi od Gore, tada objekti našeg svijeta ne mogu biti njeno ispunjenje. Kabala izučava ono što čovjeku pokazuje kako može da ispuni tu najvišu želju, ako se ona pojavi.
Kabalisti, koji primaju ispunjenje duhovne želje (riječ „kabala“ u prevodu sa hebrejskog jezika znači primanje), to ispunjenje zovu Svjetlost, tačnije, Viša Svjetlost.
Ta se Viša Svjetlost zove Stvoritelj zato što On stvara i ispunjava želju. Ali, ako se u čovjeku ta želja ne pojavi, onda on produžava da živi kao običan čovjek.
Tokom svog biološkog, zemaljskog života, čovjek mora postići puno ispunjenje duhovne želje. Dok to ne ispuni, on će se mnogo puta vraćati u naš svijet.
Na taj način, svaka generacija u našem svijetu je takođe tih 600 000 duša, obučenih u tijela našeg svijeta.
Svaka generacija – koja je u redu 600 000 duša, kreće se prema ispunjenju duhovnom svjetlošću: tijelo umire, a duša se premješta i oblači u novo tijelo i u njemu radi zarad ispunjenja, i tako dalje, sve dok se u određenoj fazi svog razvoja ne ispuni Višom Svjetlošću.
Većina ljudi ima potrebe koje su u granicama našeg svijeta. To su kreativne, intelektualne, kulturne težnje čovjeka i potrebe za istraživanjem i razumijevanjem uređenja našeg svijeta.
To ukazuje na to da duše, obučene u tijela većine ljudi, još nijesu dostigle duhovnu želju – petu fazu razvoja želje. Ovakav tip duše u tijelu, u koje se ona useljava, ne izaziva težnju ka onome što se nalazi van granica našeg svijeta.
No postoji mali (za sada!) broj duša drugog tipa. Useljavajući se u biološko tijelo (tijelo od bjelančevina) takva duša u čovjeku izaziva težnju prema Višem i vječnom. Čovjek se pita, kako se svi drugi zadovoljavaju onim što nam pruža ovaj svijet, a on nije zadovoljan.
On vidi kako drugi ljudi teže ka ispunjenju, sticanju, bogastvu i uspjehu, a njemu sve to izgleda, ne više od igre.
On učestvuje u tim „igrama“, i često vrlo uspješno, ali mu to ne donosi zadovoljstvo. Postepeno, pokušavajući upravo u ovom svijetu i razočaravajući se, čovjek počinje da osjeća kako njegova duša treba drugo ispunjenje.
Stičući, na kraju, želju prema duhovnom, čovjek osjeća da sebe više ne može ispuniti zemaljskim užicima, i život postaje prazan. I tada počinje traganje za izvorom novog ispunjenja – duhovne želje.
Traženje i razočaranje su sateliti pojave novog oblika želje, tako karakteristične za naše vrijeme.
Od sredine XX vijeka i dalje, sve više ljudi dobija od Gore želju za duhovnim, koja u čovjeku izaziva protivurječnost jer nastaje u njegovom srcu zajedno sa svim drugim zemaljskim željama.
Tako čovjeku spuštaju od Gore petu fazu želje koja ga dovodi u stanje unutrašnje nelagodnosti. Upravo u takvom stanju ljudi dolaze da izučavaju kabalu i traže objašnjenja kako da ispune nastalu želju prema Višem.
S obzirom da želja za duhovnim dolazi od Gore, tada objekti našeg svijeta ne mogu biti njeno ispunjenje. Kabala izučava ono što čovjeku pokazuje kako može da ispuni tu najvišu želju, ako se ona pojavi.
Kabalisti, koji primaju ispunjenje duhovne želje (riječ „kabala“ u prevodu sa hebrejskog jezika znači primanje), to ispunjenje zovu Svjetlost, tačnije, Viša Svjetlost.
Ta se Viša Svjetlost zove Stvoritelj zato što On stvara i ispunjava želju. Ali, ako se u čovjeku ta želja ne pojavi, onda on produžava da živi kao običan čovjek.
Autor:
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.