среда, 31. децембар 2014.

ISTRAJAN TRUD U UNUTRAŠNJEM RADU

5 MINUTA SVETLOSTI 



Krucijalna stvar koju treba da uzmem odavde, jeste da svaki pojedini trenutak,mi kao društvo i  kao svaki član društva, treba da budemo stalno unutra, interno, dakle mi treba stalno da se preispitujemo da li sam pravedan, ispravan, da li sam u društvu ispravnih, pravednih. Što znači da čitavo društvo teži, želi da dostigne poništenje i ljubav drugih, putem čega ćemo mi otkriti davanje prema Stvoritelju i njegovo davanje prema nama koje nas održava. To uvijek treba da bude u mojoj pažnji, ako ne, onog trenutka kada nisam u tome automatski padam u moju sopstvenu prirodu gdje ja postojim, što je volja za primanjem, i onda sam ja u onome što se zove "naselje klovnova", što znači društvo koje se ne bavi ničim vani, samo sobom. I tako ih prihvatam, jer osoba kroz stav prema društvu određuje šta je to društvo. U ovom slučaju osoba nema ništa da očekuje. Osoba uzima ono što se zove "napitak smrti" umjesto "napitka života". Promjena je iz jedne krajnosti u drugu, u odnosu na to da li imate pravu pažnju, da li obraćate pažnju na prave stvari u mjeri u kojoj možete ili ne, ili nema preispitivanja. To preispitivanje mora da bude trajan napor.

Koncept jednog

Vidite kako je teško za nas da uđemo u taj koncept, u pojam jednog sa svim našim mislima i željama i da se povežemo među nama dan i noć bez prestanka koje nas drži sprijeda i od pozadi. Pogledajte kako mi bježimo od te vrste povezanosti i nemojte reći da vi to ne osjećate. Naravno, da ne osjećate, jer kad biste osjetili, onda biste svakako već bili neophodno povezani i onda bi vas to obavezivalo, vi biste bili primorani. Ja sada ovdje govorim o pojmu, konceptu, što znači da to nije u vašoj senzaciji u vašem osjetu. Ali pogledajte kako smo nesposobni u našem unutrašnjem radu, u nama koji već poznajemo materijal i među nama ga razmatramo, pogledajte kako ne možemo da se povežemo sa jednim, jedinstvenim i neponovljivim Stvoriteljem i sa svim onim što nam se dešava, šta se dešava sa mnom, sa društvom, sa svijetom, sa mojim rođacima, šta god da kažete. Dok to ne osjetim putem svojih čula, kada sam povezan sa tim izvorom putem zraka svjetlosti, kada sam u njemu, kada sam u tom izvoru i kada je taj izvor u meni, u nekoj mjeri do tada. Prije toga je nemoguće kada mi se nešto desi da se ja odmah povežem sa njim. To se ne može desiti. Ja automatski pomislim na nekih stotinu razloga, samo ne na Njega, to je činjenica. Svako od nas osjeća na taj način i to je smo dokaz da nema veze da li je doba prije pet hiljada godina ili danas, po prirodi egoizma čovjek ne može da se poveže sa tim konceptom, pojmom jednoga. Zasto? Zato što mi imamo podjelu, jer smo napravljeni na osnovu dvije stvari svjetlosti i kli ili svjetlosti i tame, kao što je toplo i hladno....

Jednostavno ne možemo, ne možemo imati ništa drugo. Naš osjećaj se sastoji od dvije stvari. Te dvije stvari su želja i neki osjećaj ispunjenja ili nedostatka u toj želji. To su te dvije stvari.


Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.