понедељак, 29. децембар 2014.

PODEŠAVANJE SEBE NA KNJIGU ZOHAR

5 MINUTA SVETLOSTI



Mi smo tek na početku čitanja Zohara. Tek je drugi dio Zohara koji čitamo. Mi to tako hoćemo da odredimo uz postovanje teksta.

Mene ne zanima šta je zapisano. To ću znati kasnije kad Zohar bude meni otkriven. Kad okružujuća Svjetlost koju mi on donosi, bude uticala na mene i kad upijem te uticaje od okružujuće Svjetlosti. Kad počnem da nekako dobijam te utiske i radim sa stvarnošću koja se otkriva.

Ono što mi treba sada je da se podesim i zadržim sebe na pravom pristupu. Knjiga govori samo o dušama i samo o dušama i jedinoj želji stvorenoj od Stvoritelja. U toj želji želim da identifikujem i osjetim, razne stepene i kvalitete u povezivanju. Koje god postoje. Da nastavimo i da zadržimo takav pristup uvijek.

To je prva stvar. To je kao sa bebama. Prije nego što beba otkrije svjet, prvo mora da identifikuje stvari oko njih. Mi pravimo razne zvukove oko njih, dajemo im razne stvari, želimo da udjemo u njihov osjećaj i vidokrug.

Tako je i sa nama. U medjuvremenu mi želimo da osjetimo te stvari. Mi to ne možemo da izvedemo sami. Naravno pristup, trud je ono što omogućuje okružujućoj  Svjetlosti da utiče na nas. Znači te stvari koje čitamo počinju da sijaju nad nama, da nas osvjetljavalju u mjeri u kojoj ih mi prepozanjemo. Kao da one projektuju svoju frekfenciju na nas. Cijela stvarnost je skup frekfencija. Svako razlikovanje ima svoju frekfenciju i to što ja želim da ih prepoznajem, time postižem odredjenu frekfenciju odgovora Svjetlosti .

To se zove okružujuća Svjetlost. Tako u odnosu na moju namjeru meni se budi osjetljivost osjeta.
                                     
Zohar  te vodi

U odnosu na trud mi vidimo velike promjene iz dana u dan i moje mogućnosti da se podesim i pojačam svoje razlikovanje.

Pitanje je šta je normalno ili ne?

Ako je danas bilo mnogo teže, možda moja priprema nije bila dobra?

Pa ako osoba studira knjigu Zohar, makar sat dnevno, to je već dovoljno da postižemo da nas naša duša vodi. Počinjemo da osjećamo šta je bolje za nas, ovaj način ili onaj način, ujutru ili uveče, da li da čita nešto, da li da ponovi lekciju ili prethodno lekciju, vidjet ćemo kroz iskustvo.

Nije niko mudar, koliko onaj koji je iskusan.

Pitaš se o onome što si počeo da osjećaš. Porediš to danas sa juče, juče sa preključe. Ja preferiram, da mi samo prolazimo kroz to, kao mala djeca. Jednostavno ih gledamo kako rastu iz dana u dan. To moramo da dozvolimo. Ali resimoi koje vidiš i koji se ponavljaju, resimoi (sjećanja), oni samo izviru. To su samo promjene i treba dozvoliti tim promjenama da se dešavaju.

To je to, ne želim da ti govorim šta bi trebao, šta ne bi, probaj ovo ili ono. To ćeš vidjeti sam…

Zohar će te sam učiti i voditi za ruku, kao što odrasli čini sa djetetom.

Нема коментара:

Постави коментар