VEZA SA DUHOVNIM UČITELJEM

5 MINUTA SVETLOSTI
izvor

Pravi kabalist

Pravi kabalist je onaj koji Vas usmjerava isključivo ka Stvoritelju i prije svega to! Ne ka bilo čemu čime treba stvoriti ovaj svijet, samo ka jednom sredstvu u ovom svijetu u odnosu na duhovnost, što je struktura grupe. Grupa znači povezanost duša radi otkrivanja davanja među njima, što se zove Stvoritelj. I kabalist, ono što učite od kabaliste, nije to kako jede ili spava, vi učite to od njega, učite tu vrstu poništavanja. Šta znači poništiti se pred njim? Uglancati mu cipele? Poništiti se pred njim, znači poništiti se pred porukom koju uzdiže ka Vama, sagledati tu poruku bez protivljenja. Prihvatiti je širom otvorenih usta, kao beba, bez kritikovanja. Prije toga treba imati kritiku, kako mi je govorio Rabaš, a i ja sam vama govorio o tome više puta. 

Idite vani i istražite. Ako imate tačku u srcu, odnosno ako osoba ima istinsku tačku u srcu, neće biti u stanju da pobjegne od osobe koja mu otkriva istinu. Šta je istina? Nisam ja, već sila davanja koja se zove Stvoritelj, koji se otkriva kroz poruku da voliš svoje prijatelje kao sebe. Voli bližnjeg kao sebe samog kroz grupu, i to je to! Ako slušate nešto tako, vremenom uviđate da je to - to i ništa drugo. I studenti i njihovi učitelji su zajedno u tome i pokušavaju da sprovedu te stvari bez ikakve spoljašnje forme; i da se ne vraćaju ničemu osim tome; i može se reći da imate sreće i na pravom ste mjestu. I tada nema toga što Vas može uvjeriti, što može bilo što garantovati, sve ostalo zavisi od vas i tu počinje sloboda izbora. I u tome je značaj toga da  se poništite pred kabalistom. 

Vi, učitelj i Stvoritelj

Predavač crta i objašnjava. Ovo je Vaše stanje, a ko ste vi? Vi ste tačka u srcu, a odmah pored Vas je stanje koje se zove učitelj i tu je jedno više stanje, to je Stvoritelj. Po čemu je učitelj poseban? Po tome što ostvaruje neku vrstu kontakta sa vama, neku vezu i on to radi sa namjerom. Ukoliko vi ne čekate na to, kada vam on kaže da treba da izjednačite sa tim, to znači njegovu naredbu. Ukoliko se ne izjednačite sa tim, kako možete bilo što dati, kako možete otići naviše gdje nalazite Stvoritelja. Vi morate postići minimum  duhovne svijesti.

Kao beba

Šta možemo dobiti od ovog članka, učeći osnove kabala. Da osoba mora slušati ono što joj učitelj govori, prihvatiti to i brinuti o tome onoliko koliko može, uz sav svoj trud, iznad svog korporealnog uma, iznad svog individualnog shvatanja pokoravajući se, prihvatajući, ono što mu je rečeno, pokoravajući se grupi. Treba ispitati da nisu izrečene gluposti. On odlučuje, mora donijeti konačnu odluku. Inače, on remeti da odozgo ništa ne dobije; tada ne može ništa da primi, da dobije, ne otvara usta nije kao beba, a ako ne otvori usta, onda se ne slaže sa tim da dobije ono što mu se daje.

DUHOVNOST, PROMJENA PERCEPCIJE

5 MINUTA SVETLOSTI

                  

Problem je, što ono što vidite, ispred vas, ustvari je u vama. To je teško. Nemamo pouzdani dokaz ili primjere, da možete tako jednostavno da se složite s time, ali vidim ispred mene - da svijet je u meni.

A gdje je to u meni? U meni samom ne postoji takodjer. Ako pogledamo u ruke, noge ili ako gledamo u što isto, to je sve je u vama, što god mislite da ste vi, u vama je.

Gdje to ispred u vama? To je vaša senzacija, vaš osjet.

Gdje je vaš osjet, vaša senzacija? Vi ne znate gdje je. To je želja.

Gdje je ta želja, čeznja. kako je mogu ugrabiti? To je ono što jeste.

Zašto gledate u mene sa vašim otvorenim ustima? Tako dodjete do zaključka, da osim želje ne postoji ništa i to piše ovdje da postoji stvar zvana želja i forma te želje.

Pitanje: Zašto mi ne percipiramo duhovnu realnost, stvarnost? Je li to zato što nemamo oči na neki način ili je problem sa mozgom, sa visokom duhovnom informacijom?

Mi nemamo taj kvalitet, duhovni kvalitet, da ga možemo percipirati. Mi imamo želju, ali naša želja prima kroz upijanje, primanje, a duhovnost je u cjelosti zasnovana na osjećaju, kao da nagovještavam Stvoritelja. Nešto što je izvan mene, ne znam šta je u pitanju, ne znam da li ga mogu prepoznati, ali natjeram i spremim sebe da dodjem do stanja, koje je nešto kao to. Osjetim sebe na način koji  se naziva - doseći duhovnost. 

Šta je duhovnost?

Moja forma ove priče koju gradim iznad sebe, ta forma se naziva Stvoritelj. To se naziva duša ili duhovni svijet, to je sve isto. Ali ja stvaram tu formu, ne osjećam ništa izvan dok ne napravim Tzimtzum restrikciju ili ovo gdje ste vi sada, kako vaša želja radi i umjesto primanje radite zaštitu nad ovim željama. Ono što osjećate jednako je duhovnom svijetu, da li je to Stvoritelj ili Duša nije bitno, nije bitno kako ga nazivate.

Vi takodje ništa ne osjećate izvan tog ujedinjanog stanja, osjećate vašu želju i to je nova karakteristika ili nova forma. To se naziva duhovnost.

DUHOVNA RAZINA JE UVIJEK NOVA

5 MINUTA SVETLOSTI

Kažete da u ljudskom napretku, uvijek treba da počnete od nule. Kako to mislite, da trebate da napustite ono što ste imali od ranije? Početi od nule znači, da pogledate svoju prethodnu perspektivu tj. ugao gledanja, kao pogrešan. Odbacite ga. Znači nova razina počinje, ali kao cijela nova razina. Prethodna razina nestaje i postoji sasvim novi nivo.

Šta to znači u mom unutrašnjem radu?

Da možeš da promjeniš stanje, sve što se desi, desi se, sve što počinješ možeš početi ponovo i moraš sve da počneš ispočetka. I stvarno treba da bude novo, ispočetka. Da nova stvar, mora biti u svrsi da se dosegne viši nivo, bolje stanje, viša razina, iznad ega. I nije kao da mi sad izbrišemo prethodno stanje zato što je neprijatno.

Ja to ne razumijem, kako raditi to?

Reći ću vam primjer od Rabasha: Kao kad počnete sa nekim poslom i vi to izgubite, za vas nekako nije dobar, ne može da vam proradi, morate da ugasite sve zajedno, da ga napustite i otvorite novi posao, novi biznis, onaj koji je čvrst.

Tako to radi? Znači, kako biti novi?

Ne može to uvek da proradi, ali u prirodi mi hoćemo na načine kojim je napisano, uvijek svaki dan treba da je novi za nas, mi kao da želimo da tečemo ili da se krećemo sa našom inertnošću.

Kada  znam da je pravo vrijeme svaki moment? 

Ne, ja se ne šalim, svaki moment. Ne postoje situacije gdje ja ne mogu krenuti ponovo. Pravim greške, pogrešne stvari, stanja žaljenja za drugim, nismo dobri sa drugima, prema Stvoritelju, sa ovim učenjem, ne bacam to sve. Ne znači da gradim nešto novo. Uzimam sve te stvari i uzdižem se nad njima. Ne želim da ostanem u njima, ja ne želim da ih poništim, ja želim da izgradim novi nivo nad njima. Novi nivo je izgradjen nad starim nivoom, sa svim dobrim stvarima i lošim stvarima.

Potraga za Stvoriteljem

On kaže da budemo sigurni da smo sigurni kako sve interpretiramo, način kako sve pitamo Stvoritelja.

Kako treba proučavati drustvo, kako to da pitamo i tražimo od Stvoritelja? Kako da dosegnemo to? 

Ako više ne mislite da stvari zavise samo od pojedinaca ili samo od drustva, ako sve shvatite, ako prihvatite da sve zavisi od ove duhovne stvari i da pokušate da se povežete sasvim, a pomoću ove sile Arvut. U trenutku kad pokušate da to uradite otkrivate hiljade novih problema, gdje vidite da niste sposobni i tada stvarno trebate Stvoritelja. Tada dobijate tu potrebnu pomoć i sve što je izvan ljubavi drugih vama nije potreban Stvoritelj.

Da, ja želim ovaj svijet, slijedeći svijet, ja želim da me to učini bezbjednim; ali to nije Kreator o kome govorimo. To je samo neka mašta.

Stvoritelj je sila davanja, glavno davanje koja postoji u posudama, u dušama. Dakle vi postajete potrebiti za tim, pod uslovom da vam je cilj povezanost, Arvut, zajednička garancija. Tad vidite da nikada ne biste bili spremni da uradite to, da nikada ne biste bili spremni da dosegnete taj odnos, tu povezanost, a da ne pričamo o onome što se zove ljubav, ništa u odnosu na druge.

I tada iz tih nevolja, ne zato što čitali u knjigama, počinjete da otkrivate nedostatak želje u vašem srcu, za nečim što sada razumijete, dio te sile davanja koja se nalazi u povezanosti izmedju stvorenja. Tada razumijete ovo rasuđivanje.

IZA KULISA SA KNJIGOM ZOHAR

5 MINUTA SVETLOSTI

Možemo li reći da smo tako grubi i sirovi i da nam zbog toga treba otkrovenje Zohara, zbog toga je bio tako sakriven?

Da, uvidjamo da je to stanje u kojem se svijet nalazi. Svijet je u nevolji, bespomoćan je, takva je situacija i možemo naučiti iz svijeta da ljudi pokušavaju da prikriju ružne stvari. Sve je u redu, nema krize, sve ide naprijed, pronaći ćemo već način da vodimo pristojan život. Vrijeme prolazi  i sve je ok, vidite kako ljudska priroda radi ovdje.

Isto se dešava i sa nama, svi prolazimo kroz to. Činimo brojne napore, ali sa ciljem da spoznamo uzroke, dubinu, korijenje, da pronadjemo odgovornu silu koja upravlja time. Kako to djeluje, zašto? To obavezuje i to je protiv naše prirode.

Da li možemo dobiti duhovno otkrovenje bez knjige Zohar?

Ne možemo, nemoćni smo, nije sada da knjiga Zohar ima tu moć da nas uveća, osnaži na neki način, kao da, recimo, krenemo da putujemo avionom umjesto da jašemo konja. Ne, već jednostavno ne možemo se fokusirati na unutrašnji duhovni svijet bez knjige Zohar, već bi bili ostavljeni da gledamo samo spoljnu sliku svijeta.

Ne bismo mogli upoznati slike iza ekrana, platna, paravana (zaslona) do Stvoritelja koji projektuje te slike za nas. Kako prelazimo iz spoljne slike do njegovih zamisli, misli, do svega onoga vezano za nas? Kako dolazimo do spoznaje tih sila, zašto on projektuje ovaj film na mene, šta on radi time što mi pokazuje druge ljude, životinje, sve ono što se dešava u našem svijetu? Zašto mi prenosi taj osjećaj života uključujući  i moju prošlost i sve ostalo, moju prolaznost, da ću na kraju umrijeti, da živim medju drugim ljudima? Zašto On to sve projektuje, taj san na mene, kako znam?

Ovo je moj trenutni život i sada mi neko kaže da ovo nije stvaran zivot  i sada pokušavam da udjem u istinu u ovom životu, šta On tu radi. On želi da moj prolazak kroz Masach, kroz njegove sile, kroz misli do Njega i nazad, želi da prodjem ovim putem do Njega, a to se drugačije naziva uzdizanje kroz svjetove. Kroz svijet radnje ili akcije, kroz svijet misli ili zamisli, svijet namjere i svijet jedinstva. Kabalisti su nam dali nekoliko savjeta, ja moram pokusati da to uradim, a taj napor dovodi do toga, samo napor, ja to sam po sebi ne mogu uraditi. Kaže se: trudi se pa će ti doći. To je taj napor koji mi ulažemo, tačno tu.

Nalazeći nas kao Jedno i pronalazeći Stvoritelja (onoga koji upravlja) kao Jedno. Jedno s njegove strane, Jedno s naše strane. I to je to, nema nista van toga, to je praktična kabala. Ovo vam govorim iz iskustva i samo čitanje po sebi je dovoljno i to je to što brine o osobi dajući joj unutrašnji smjer i ulazak je isključivo od emocija bez intelekta. Ne moramo ništa da razumijemo.

PRIPREMA ZA KNJIGU ZOHAR

5 MINUTA SVETLOSTI

Prije nego li počnemo rad sa Zoharom moramo razumjeti zašto ga čitamo, da se ujedinimo u srcu i duši, tj. da ujedinimo naše želje koje nazivamo srcem, koje moraju biti kao jedna, usmjerene ka ideji stvaranja, ka misli stvaranja, a ne onome što mi možemo pomisliti sa našim zbrkanim mislima, što bi značilo da se moramo ujediniti. 

Svi oni koji priželjkuju, žele Stvoritelja moraju se ujediniti, biti povezani. Ovo se naziva pravo ka Stvoritelju i preko te povezanosti, kroz tu povezanost razumjećemo o čemu se govori u Zoharu. Mi kroz povezanost možemo razumjeti šta je ovdje namijenjeno, te se čitanjem ujedinjavamo, a ujedinjenjem počinjemo da razumijemo šta čitamo.

Tačka spajanja

Ovdje govorimo samo o jednoj stvari, iako sama slika možda izgleda sveobuhvatna. Zohar bez dodataka i objašnjenja sam po sebi radi na osobi i to možemo vidjeti kroz tačku spajanja izmedju sile davanja i sile primanja, gdje su sile primanja ja, a sile davanja Stvoritelj. Sve te sile davanja, svi ti koncepti, imena, sve to dolazi na jedno, gdje ja bukvalno razjašnjavam šta je oblik povezanosti, i do koje mjere i kako ja mogu biti povezan sa višom silom. Gdje ja bukvalno uključujući sve želje svih bića koje ja okupim i uključim, i u smislu da sam ja tu sa njima zajedno, dovodim nas, ili njih, do tačke gdje se susrećemo sa Stvoriteljem.

U biti govorimo o tački spajanja, ali to nije jedna tačka, jer smo mi rasuti po silnim željama i to se naziva razbijanje, odnosno sile odvajanja. I dok god sam ja voljan da uprkos silama razdvajanja sve to skupim i shvatim da su sile razbijanja unutar mene, više ih spajam i pokušavam da ujedinim sve više srca u jedno.

Kao što se kaže u knjizi svi - izrael - su prijatelji, od ljubavi prema stvorenjima do ljubavi prema Stvoritelju. I onda sakupim svu tu divlju razbacanu maštu, imaginaciju koju imam i spojim je u jedno, u jedinstvo i tu nalazim vezu, spajanje sa Stroriteljem.

Oskar iz Venecuele pita: ”Ako čitam Zohar na stranom jeziku koji nije hebrejski da li ima isti uticaj, imajući u vidu da slova nisu hebrejska, odnosno aramejska?”

Nema veze, nema sumnje da to ne utiče. Čitav svijet ce morati da ga čita svojim slovima i svojim riječima, iako će biti pojedini segmenti Zohara o kojima ćemo morati da raspravljamo o slovima, o linijama, tačkama i elementima koji čine slovo i tu ćemo govoriti o slovima kao simbolima, poput znakova na putu. Nešto poput, kao recimo oblik, a u tom slučaju uopšte nema veze da li je to na hebrejskom ili nekom drugom jeziku, jer ono što je bitno jeste o cemu govore ti simboli.

Mi ovdje govorimo samo o ljudskim željama, a želje, kao same po sebi, nemaju osjećaj nacionalnosti, niti bilo čega drugog. To su želje. Ako kažem slatko i prevedem to na sve jezike ovoga svijeta svi ce osjetiti slatko. Ako kažem slano svi će znati što je slano, ako kažem riječ limun svi će znati na što mislim. Ovdje govorimo o emocijama, ali riječi same koje pozivaju te emocije unutar vas one nisu toliko važne, to neće predstavljati problem po pitanju duhovnog napretka.

SILE KOJE OSLIKAVAJU STVARNOST

5 MINUTA SVETLOSTI

Sile koje stvaraju našu imaginarnu stvarnost

U osnovi, ono što vidimo je sila. Sila takva da oslikava unutar nas samih neku sliku. Mi možemo priključiti razne elektrode na našu glavu, naš mozak, ili neke druge sile, i na taj način uticati na stvaranje određenih slika unutar nas. I ova slika koju sada vidite, da se nalazimo u velikoj sali da je 300 ljudi tu, a oko nas su ljudi, svijet, čitav univerzum, i sve to što se oslikava je unutar mene, u mojoj glavi, nalazi se unutar mog uma, unutar mene, a ne vani, vani nema ničeg, ne postoji ništa. Ne postoji korporealnost, već korporealnost koju ja vidim se nalazi unutar mene. 

Onoga momenta kada čovjek počne da osjeća sile i kada počinje da osjeca i da shvata, da te sile oslikavaju njegovu stvarnost, tada on počinje da upravlja tom stvarnošću. Počinje da vidi kako njegovi kvaliteti (osobine), odnosno - odnos između primatelja i davatelja (kao što smo naučili, samo to postoji), te kako promjenom primatelja u sebi, odnosno - sile primanja, on mijenja i stvarnost. Time mijenja stvarnost, odnosno njegov osjećaj gdje i šta se nalazi. Gdje se nalazi, znači to mijenjati. I po mudrosti kabale mi moramo proširiti naša osjećanja, razumijevanje, našu percepciju, na način da se ove dvije sile, primatelj i davatelj, u potpunosti otkriju. U svojoj potpunoj povezanosti, na svaki mogući način. I mi ćemo osjetiti potpuno bogatstvo te povezanosti između njih i to se naziva svijet Ein Sof, beskonačnost.

Nova tačka gledišta

Pitanje: Riječ ‘olam’ na hebrejskom dolazi od riječi skrivenost, skriveno, i ono što želim da pitam je - šta se dešava na kraju života, na kraju ispravke., šta je to skriveno, šta je ta sakrivenost?

Šta se dešava, dešava se to da skrivenost polako blijedi, to osjećanje da se trenutno nalazim u korporealnom svijetu, a oko mene su razni predmeti, planete, galaksije, sve ono što se dešava meni, drugim ljudima, sve te stvari. 

Šta u stvari znači 'nestaje'? 

Ja samo počinjem da ih vidim na pravi način, da ih sagledavam kakve jesu. Poput djeteta koje po prvi put gleda film na komjuteru, tv-u, u bioskopu i sav je uzbuđen. I gdje on može da pomisli da taj lav na ekranu može da skoči da ga pojede, a vi se smijete tome, znate da je to samo film, mada i vi se možete osjećati poput djeteta. Ali vi uvijek možete zadržati to svoje znanje, tu perspektivu da je to samo film, da samo izgleda da se nalazim usred džungle itd. I mi se nalazimo u filmu, poput Diznilenda, i mi smo u filmu, taj 3d film se projektuje oko vas i mi smo sad u njegovom središtu nesvjesni te projekcije, tako da mudrost kabale vam omogućava tačku gledišta koja se nalazi spolja, gdje možete sagledati sebe, na jednoj strani i tu ste poput djeteta usred filma. Na drugoj strani kad sagledate vidite da sve to dolazi od sila koje prave te slike, poput vektora na ekranu. 

Problem je samo što postoji neki vid skrivenosti, te vi niste svjesni toga i zbog toga vi ove umišljene stvari prihvatate kao stvarne, ali i to će proći. To će nestati, vjerujte mi, ali to ne znači da će ovaj svijet nestati, već da ćete početi sagledavati s dvije tačke gledišta, iz perspektive djeteta i iz vaše perspektive. I biće vam rečeno i vidjećete u knjigama gdje vam kažu da se povezujete s ovim svijetom poput djeteta. A uz to počnete da razvijate novu tačku gledišta. 

NAUČNI PRISTUP S NOVIM ALATIMA

5 MINUTA SVETLOSTI

Naučni pristup s novim istraživačkim alatima

Svijet je svijet sila, a one funkcionišu po formulama i zakonistima od kojih neke razumijemo, a neke ne. Kao u nauci, kad istražujemo prirodu, nešto razumijemo, nešto ne. Ali, sam pristup radu, istraživanju, prikupljanje znanja i rad s tim mora da ima zdrav odnos, kao što ima prema prirodi. 

Šta vama kabala daje? Daje vam posude, alate, a sam pristup tome ostaje naučni pristup, gdje kabala daje instrumente poput mikroskopa kojima ja mogu da vidim sile davanja, gdje moram da imam neku silu davanja da bih mogao da je prepoznam i da je izmjerim. To je ono što je meni dato. Onog momenta kada je imam i dok je razvijam i upotrebljavam, poput npr. mikroskopa, kojeg mogu podesiti na određeni način. Recimo da to nije onaj obični mikroskop, već specijalni, namjenski, kojim mogu analizirati materiju i podesiti na određenu frekvenciju i otkriti posebne pojave, shodno tome koliko možete koristiti taj alat i koliko toga možete imati u sebi. To je to. Dakle, ono što radimo jeste da mi sami sebe pretvaramo u taj alat za istraživanje. Ali, sam pristup istraživanju je u potpunosti naučne prirode.

Zašto stvarnost izgleda kao da je izvan mene.

Kada postoji dio moje želje za primanjem koji može da sija svjetlošću, to se naziva moja duša. Na početku je mala, a kasnije nastavljate da ispravljate svu Aviut grubost/otpor, dok se u potpunosti ne pretvori u svjetlo. Čovjek treba opisati ove stvari unutar sebe i pronaći sve te razlike. To je sav naš posao, nema drugog posla. 

Tokom ovog unutrašnjeg rada, naizgled postajem povezan s ljudima van sebe u grupi, sa diseminacijom. Ali, ako se to ispravno pogleda, pažljivije, sve je i unutar mene, grupa je u meni, diseminacija je u meni. I cio svijet je u meni i samo je naizgled van mene, ali to sam ja, to je moj kvalitet, to su moje osobine i izgleda mi da ti djelovi nisu moji. To je s namjerom, sa svrhom da bi mi omogućilo da mogu da radim protiv svog ega, da imam ego tu pred sobom, a to se naziva pomoć protiv mene. Tako mogu da objasnim glavne stvari, važne stvari, kao da nisu moje i da mi bude jasnije, kako da se postavim prema njima, kako da radim s njima, jer u početku su bile u meni, i onda ne bih mogao da budem odvojen od njih. A ovako kako su izvan mene mogu da budem odvojen od njih. I to je velika pomoć. Zbog toga je i došlo da razbijanja, da nam omogući da naše sopstvene djelove možemo da doživimo kao tuđe. 

Šta mi u stvari mrzimo? 

Izgleda mi da mrzimo druge, ali ono što stvarno mrzim je moja volja za primanjem, a to se meni prikazuje kao drugi. Sve što moramo da uradimo je da povučemo taj prekidač unutar nas.

ŠTA JE TO PRAKTIČNA KABALA

5 MINUTA SVETLOSTI

Pitanje: Nekad kažemo da je ono čime se bavimo praktična kabala. – Kada kažemo ‘praktična kabala’, mislimo na to da praktično privlačimo Svjetlost koja nas ispravlja. Naš svjet je svijet posljedica. Ovdje imate sliku, na kojoj su drveće i  životinje, neke hodaju na četiri, neke na dvije noge. Iza njih je sunce ili šta li već… Iznad je svijet i čitav taj svijet, jeste svijet posljedica/rezultata. Iznad toga su sile koje upravljaju. Ove sile upravljaju svijetom, one stvaraju taj svijet, s kompletnim sistemom zakonitosti i međusobnih veza između svih djelova, odozgo. A sve ono što je dolje su posljedice. Ovdje imamo samo posljedice. Je li jasno? OK

Onima koji misle da mogu preduzeti neke radnje na ovom svijetu,  kaže se da je to nemoguće, nema radnje, nema akcije. Nema akcije na ovom svijetu, osim jedne, a to je uzdizanje Mana. To je jedino što možete uraditi, pod posebnim uslovima, treba znati kako, šta itd. Sve to se zove Man i to je jedno što možete uraditi. To je jedina akcija, sve drugo je gubljenje vremena. Da li razumijete? Dakle, ta akcija, podizanje Mana, je ono što mi nazivamo praktičnom kabalom. I svima onima koji žele da preduzmu niz radnji u ovom svjetu kako bi promijenili svoju sudbinu, kabalisti će reći: ne činite to, vi to ne možete. 

Dok oni preduzimaju neke radnje rukama, nogama, pale svjeću, oblače se, rade ovo ili ono, oni misle da tim akcijama mogu upravljati velikim silama. Dakle, ako ne tražite da postanete jednaki tim silama, što znači da mijenjate sebe, već umjesto toga radite tako da promijenite te sile, to se zove misticizam. To je glupost. Ljudi misle da to mogu, ali jedino što stvarno možete promijeniti ste vi sami, mijenjajući sebe u odnosu na stvarnost. Tražeći promjenu u odnosu na stvarnost jer stvarnost je, u stvari, Stvoritelj. To je apsolutno. 

Praktičan pristup životu

Baal Ha Sulam nas uči, u članku Sloboda izbora, da u ovom svijetu ne možemo ništa drugo uraditi već samo prihvatiti iskru koja nam je data odozgo, tako što ćemo uzdizati duhovno, gradeći pravilno okruženje, pod uticajem, tj. inspirisani učiteljem, knjigom i grupom. I to je to, sve ostalo je suvišno. Treba raditi sve ostalo, date su vam sve te stvari koje treba da uradite u ovom svijetu, ali na životinjskom nivou. Na sebe gledajte kao na životinju koja ima svoje potrebe. Morate tako. Recimo, dobar primjer su ljudi koji se oslanjaju na prirodu, koji će reći: da, Stvoritelj će mi pomoći. Imamo često naviku da ono što nam je potrebno odbacujemo, a u onim djelovima gdje ne možemo ništa uraditi, da tu želimo da utvrdimo nešto. 

Dakle, mi mislimo da radimo nešto i time djelujemo na prirodu, nešto mijenjamo, ali u suštini mi ništa ne mijenjamo. Nama samo izgleda da mijenjamo svijet, društvo, sve, ali ne radimo ništa drugo već samo otkrivamo naš nedostatak ispravljenosti. Promjene u svijetu, društvu, promjene u kulturi, nauci, sve to, ekonomija, su iskrivljenost koju ja nisam uspio ispraviti zbog svoje pogrešne povezanosti s prirodom. Mi to smatramo napretkom, našim uspjehom, kao nešto što stvaramo. Ali sve to je pogrešno. To je  spoznaja želje za primanjem da nije ispravna. To će se otkriti.

SECIRANJE OSOBE U MENI

5 MINUTA SVETLOSTI

Knjiga govori o meni,  govori mi o tome na jedan neobičan, jedinstven način, koji zvuči kao istorijska priča ili nešto slično, ali govori o tome šta se dešava u meni. Samo se u njoj kaže da imam pluća, jetru, bubrege, slezinu, probavni sistem i ostale djelove, organe...osim toga, u mojim osjećajima i senzacijama (osjetima), mi govorimo o onome što ja osjećam. U mojim osjećanjima takođe postoje razne vrste želja, kvaliteta, misli, osim tijela postoji osoba unutra mene... 

Ko je ta osoba unutra?

Treba da uzmem nož i presječem sebe kako bi se rastvorio i uspio da pogledam iznutra, baš kako to hirurzi rade sa našim tijelom. Dakle, vi zasječete i pogledate...to je upravo ono o čemu će se govoriti ovdje, to je ono što treba da pokušate da vidite, pokušate da otkrijete. Osoba unutar mene ima kvalitete Jakova, magarca, vola, ptica, drveća, Adam Harishona, Noe, Arke...različitih stvari... i sve je tu, svi ti kvaliteti.

Ako kažeš drvo, to je specifičan kvalitet, ali šta je taj kvalitet? Neko mjesto na kome se mogu sakriti, mjesto koje me čuva, koje može da me učini sigurnim...to je dakle kvalitet u meni, u koji se mogu sakriti. Treba da počnem da radim sa tim.

I šta vam to daje? Istina je da vam ne daje ništa... ali, kroz trud da prepoznate sve te stvari, Svjetlost utiče na vas i to je ono što vam je potrebno. To koliki je raspon vašeg uspjeha u ovome, totalno je irelevantno za vaš uspjeh. Nakon lekcije vi možete osjećate uspjeh, da ste razumjeli šta je Jakov, šta je ovo, šta je ono...pa šta...to ne znači ništa. Sljedećeg puta kada završite čas, može vam se činiti da ništa niste razumjeli, da je sve blokirano, nisam mogao da se koncentrišem više od nekoliko minuta...ali, ustvari, ništa ne znate...jer upravo tih nekoliko minuta vašeg truda bilo je najkorisnije.

Ispravan napor/trud

Mi zapravo treba da budemo zadovoljni stanjima koja su bez ukusa...to je naš lični rast Ovo je i mjesto gdje je podrška zajednice veoma važna i opšti entuzijazam i nadahnuće širom svijeta (ovdje vidim grupe iz Moskve, San Petersburga, Njujorka i mnoge druge grupe širom svijeta) i ta vrsta zajedničke podrške mnogo pomaže.

Precizno govoreći, kada ne dobiješ ništa od Stvoritelja i kada tražiš podršku koja može doći iz grupe...to je upravo najbolja stvar...to je znak i to je mjesto na kome može biti javne molitve i ispravnog truda.

DVA NIVOA U NAŠEM ODNOSU

5 MINUTA SVETLOSTI

Mi bi trebalo da sagledamo dva stanja, u vezi sa tim kako se odnosimo prema drugima. Praktično, ja se odnosim prema drugima kao partner, na način, kako mi to možemo činiti u ovom svijetu ili se prema drugima odnosim kao partner, u smislu duhovnog rada u drugom svijetu. Dakle, dva nivoa.

Na korporealnom nivou, mi smo kao životinje, egoisti, nemamo ništa za ispravku, ali ono što mi moramo da uradimo, jeste da podijelimo stvari na neophodan način, jedni prema drugima i da jedni od drugih zahtijevamo podršku, koja nam je potrebna u diseminaciji.

To je tačno do tačke odnosa prema ovom radu. A u ovom svijetu u ovoj vrsti rada ne postoje duhovni zakoni, već se svijet ponaša onako kako djeluje, kako je napisano. Doktor ima dozvolu da liječi itd. Onaj koji miješa dva svijeta gubi oba.

U duhovnom svijetu priča je drugacija. Ovdje sam u odnosu sa dušom neke osobe, gdje moram biti jednak ili se odnositi prema njoj kao najvećoj u generaciji, kao rav, ili se odnositi prema njemu kao prema nižem od sebe, na način da mu pomažem, da ga podržavam svo vrijeme, jačajući ga i to se mora raditi kroz povezanost duša.

U ovom svijetu moja briga je potreba za prijateljem, diseminacija. Dva cilja kao jedna stvar. U duhovnom svijetu naša briga ili moja briga za druge je da se ujedinimo sa njima kao jedan čovjek u jednom srcu, sa arvutom kroz medjusobno jemstvo, kako bismo otkrili Stvoritelja medju nama.

Dva nivoa koja moraju biti podijeljena, odnosno zasebna, odvojena jedan od drugog i to je to. Ljubav i povezanost svijeta i poništavanje jednih u odnosu na druge, sve se to traži za duhovni nivo kako bi se povezali kao jedno tijelo, kao ćelije jednog tijela, da bi otkrili svjetlost tog tijela, što je Stvoritelj, i na korporealnom nivou treba biti dosledan i ispitati sve u skladu sa ustrojstvom koje ima veze i sa ovim svijetom. To je kako treba da bude. To je u skladu sa onim što je potrebno i sa diseminacijom i to je naš život.

Šta je to pravi prijatelj?

Moše iz Meksika pita: ”Kako mogu da znam ko mi je pravi prijatelj, ili kakav mora biti moj odnos prema grupi kao cjelini?”

Lajtman odgovara: ”Prema svakom u grupi trebam da se odnosim kao prema svom pravom ptijatelju i ne misliti ili sumnjati da to može da ometa moj napredak. Ako je osoba sa nama u našoj grupi ili ovdje u Izraelu, ili negdje vani, ili bilo gdje, ja treba da se odnosim prema njima kao prema prijateljima i njihove lične kalkulacije mi nisu važne baš toliko. Ako ih je Stvoritelj doveo ovamo, makar i na neko vrijeme, moram se prema njima odnositi kao prijatelj i treba da ulažem u to, jer to što ulažem nije u osobu već u želju, za koju se sada radi i koja se ovdje održava, čuva.