PRIPREMA ZA KNJIGU ZOHAR

5 MINUTA SVETLOSTI

Prije nego li počnemo rad sa Zoharom moramo razumjeti zašto ga čitamo, da se ujedinimo u srcu i duši, tj. da ujedinimo naše želje koje nazivamo srcem, koje moraju biti kao jedna, usmjerene ka ideji stvaranja, ka misli stvaranja, a ne onome što mi možemo pomisliti sa našim zbrkanim mislima, što bi značilo da se moramo ujediniti. 

Svi oni koji priželjkuju, žele Stvoritelja moraju se ujediniti, biti povezani. Ovo se naziva pravo ka Stvoritelju i preko te povezanosti, kroz tu povezanost razumjećemo o čemu se govori u Zoharu. Mi kroz povezanost možemo razumjeti šta je ovdje namijenjeno, te se čitanjem ujedinjavamo, a ujedinjenjem počinjemo da razumijemo šta čitamo.

Tačka spajanja

Ovdje govorimo samo o jednoj stvari, iako sama slika možda izgleda sveobuhvatna. Zohar bez dodataka i objašnjenja sam po sebi radi na osobi i to možemo vidjeti kroz tačku spajanja izmedju sile davanja i sile primanja, gdje su sile primanja ja, a sile davanja Stvoritelj. Sve te sile davanja, svi ti koncepti, imena, sve to dolazi na jedno, gdje ja bukvalno razjašnjavam šta je oblik povezanosti, i do koje mjere i kako ja mogu biti povezan sa višom silom. Gdje ja bukvalno uključujući sve želje svih bića koje ja okupim i uključim, i u smislu da sam ja tu sa njima zajedno, dovodim nas, ili njih, do tačke gdje se susrećemo sa Stvoriteljem.

U biti govorimo o tački spajanja, ali to nije jedna tačka, jer smo mi rasuti po silnim željama i to se naziva razbijanje, odnosno sile odvajanja. I dok god sam ja voljan da uprkos silama razdvajanja sve to skupim i shvatim da su sile razbijanja unutar mene, više ih spajam i pokušavam da ujedinim sve više srca u jedno.

Kao što se kaže u knjizi svi - izrael - su prijatelji, od ljubavi prema stvorenjima do ljubavi prema Stvoritelju. I onda sakupim svu tu divlju razbacanu maštu, imaginaciju koju imam i spojim je u jedno, u jedinstvo i tu nalazim vezu, spajanje sa Stroriteljem.

Oskar iz Venecuele pita: ”Ako čitam Zohar na stranom jeziku koji nije hebrejski da li ima isti uticaj, imajući u vidu da slova nisu hebrejska, odnosno aramejska?”

Nema veze, nema sumnje da to ne utiče. Čitav svijet ce morati da ga čita svojim slovima i svojim riječima, iako će biti pojedini segmenti Zohara o kojima ćemo morati da raspravljamo o slovima, o linijama, tačkama i elementima koji čine slovo i tu ćemo govoriti o slovima kao simbolima, poput znakova na putu. Nešto poput, kao recimo oblik, a u tom slučaju uopšte nema veze da li je to na hebrejskom ili nekom drugom jeziku, jer ono što je bitno jeste o cemu govore ti simboli.

Mi ovdje govorimo samo o ljudskim željama, a želje, kao same po sebi, nemaju osjećaj nacionalnosti, niti bilo čega drugog. To su želje. Ako kažem slatko i prevedem to na sve jezike ovoga svijeta svi ce osjetiti slatko. Ako kažem slano svi će znati što je slano, ako kažem riječ limun svi će znati na što mislim. Ovdje govorimo o emocijama, ali riječi same koje pozivaju te emocije unutar vas one nisu toliko važne, to neće predstavljati problem po pitanju duhovnog napretka.