DVA NIVOA U NAŠEM ODNOSU

5 MINUTA SVETLOSTI

Mi bi trebalo da sagledamo dva stanja, u vezi sa tim kako se odnosimo prema drugima. Praktično, ja se odnosim prema drugima kao partner, na način, kako mi to možemo činiti u ovom svijetu ili se prema drugima odnosim kao partner, u smislu duhovnog rada u drugom svijetu. Dakle, dva nivoa.

Na korporealnom nivou, mi smo kao životinje, egoisti, nemamo ništa za ispravku, ali ono što mi moramo da uradimo, jeste da podijelimo stvari na neophodan način, jedni prema drugima i da jedni od drugih zahtijevamo podršku, koja nam je potrebna u diseminaciji.

To je tačno do tačke odnosa prema ovom radu. A u ovom svijetu u ovoj vrsti rada ne postoje duhovni zakoni, već se svijet ponaša onako kako djeluje, kako je napisano. Doktor ima dozvolu da liječi itd. Onaj koji miješa dva svijeta gubi oba.

U duhovnom svijetu priča je drugacija. Ovdje sam u odnosu sa dušom neke osobe, gdje moram biti jednak ili se odnositi prema njoj kao najvećoj u generaciji, kao rav, ili se odnositi prema njemu kao prema nižem od sebe, na način da mu pomažem, da ga podržavam svo vrijeme, jačajući ga i to se mora raditi kroz povezanost duša.

U ovom svijetu moja briga je potreba za prijateljem, diseminacija. Dva cilja kao jedna stvar. U duhovnom svijetu naša briga ili moja briga za druge je da se ujedinimo sa njima kao jedan čovjek u jednom srcu, sa arvutom kroz medjusobno jemstvo, kako bismo otkrili Stvoritelja medju nama.

Dva nivoa koja moraju biti podijeljena, odnosno zasebna, odvojena jedan od drugog i to je to. Ljubav i povezanost svijeta i poništavanje jednih u odnosu na druge, sve se to traži za duhovni nivo kako bi se povezali kao jedno tijelo, kao ćelije jednog tijela, da bi otkrili svjetlost tog tijela, što je Stvoritelj, i na korporealnom nivou treba biti dosledan i ispitati sve u skladu sa ustrojstvom koje ima veze i sa ovim svijetom. To je kako treba da bude. To je u skladu sa onim što je potrebno i sa diseminacijom i to je naš život.

Šta je to pravi prijatelj?

Moše iz Meksika pita: ”Kako mogu da znam ko mi je pravi prijatelj, ili kakav mora biti moj odnos prema grupi kao cjelini?”

Lajtman odgovara: ”Prema svakom u grupi trebam da se odnosim kao prema svom pravom ptijatelju i ne misliti ili sumnjati da to može da ometa moj napredak. Ako je osoba sa nama u našoj grupi ili ovdje u Izraelu, ili negdje vani, ili bilo gdje, ja treba da se odnosim prema njima kao prema prijateljima i njihove lične kalkulacije mi nisu važne baš toliko. Ako ih je Stvoritelj doveo ovamo, makar i na neko vrijeme, moram se prema njima odnositi kao prijatelj i treba da ulažem u to, jer to što ulažem nije u osobu već u želju, za koju se sada radi i koja se ovdje održava, čuva.