ŠTA DOBIJAM OD KABALISTIČKIH KNJIGA

5 MINUTA SVETLOSTI

Nemoguće je prenijeti duhovna dostignuća na taj način što ćemo ih zapisivati, pa ih tako zapisane datI ljudima na čitanje. Jedino moguće je, kao što se to radi kad su u pitanju medicinske knjige, ako mogu tako da se izrazim, kada doktor piše knjigu namijenjenu pacijentima, kroz tu knjigu ne može im pružiti zdravlje. Tu im može dati savjete koje, ukoliko ih ispoštuju, uzdignuće sebe do nivoa da će biti zdravi.

Ovdje se radi o istoj stvari. Autori ovih knjiga nemaju namjeru da nam oslikaju duhovni svijet, nemaju namjeru da nam govore šta se dešava u duhovnom svijetu. Ove knjige nisu priče ili bajke o duhovnim silama, samim po sebi. Ove knjige su nam date da ukoliko prepoznamo šta nam one govore, na taj način ćemo biti u mogućnosti da preuredimo našu unutrašnjost, naše kvalitete, naše želje, namjere, čime ćemo moći da budemo poput božanskog, poput duhovnog.

Znači, namjera knjige nije da nam obezbijedi mudrost, to je potpuno pogrešno. Tu ne mogu ništa dobiti duhovno. Baš suprotno! To će me odvojiti od onoga ka čemu sam namjerio, udaljiće me od onoga šta je željeno.

Šta je to što je potrebno? Potrebno je da ja apsorbujem sve te sile i savjete iz knjige, kako da se promijenim da bih postao zdrav. Bolesna osoba koja čita medicinsku knjigu, ne želi ništa drugo osim da sazna kako da postane zdrava. Šta da uradi da bi ozdravio? Samo sa ovakvim pristupo smijemo prići knjizi. U suprotnom je to učenje mudrosti, koja se naziva napitak smrti.

Prva generacija – zadnja generacija

Moramo shvatiti da se nalazimo u jedinstvenoj situaciji. Mi smo posebna generacija. Mi smo prva generacija koja ulazi u poslednju, veliku ispravku, u smislu namjere, vremena koje je potrebno, u smislu istinitosti ili jasnosti poruke, konkretne realizacije. Mi smo u nekom talasu ili redu, gdje se ulazi u druge duše kroz nas, preko nas. Znači, za to će biti potrebno vremena. 

Ali za sve nove koji nam dolaze, za njih je potrebno puno manje vremena nego što je potrbno recimo nama, sada. Mi pripremamo teren za sledeće koji će da dođu. To je tako, kao što se dešavalo u svim predhodnim generacijama.

Istina je da neki ljudi ovdje uče 10 -15 godina i da ima onih koji dolaze recimo prvi put danas, sad počinju i mogu da postignu za samo 6 mjeseci ili godinu dana iste stvari koje su ovi stariji učili puno duže. Ovi pridošli, to postižu poput bebe koja se recimo danas rodila, a biće joj omogućeno da koristi sve što je moderni svijet za nju proizveo, nebitno da li je to tehnološki ili bilo koji drugi napredak. Znači, ta beba je dobila sve najbolje stvari koje je svijet u međuvremenu stvorio, počev od pelena pa do svega drugoga. 

To je ista stvar sa nama što se tiće pripreme cijelog svijeta za duhovno. Moramo prihvatiti tu ulogu i shvatiti da se čovječanstvo razvilo do ove tačke, a da mi dolazimo do neke nove tačke istorije i mi ćemo biti prva generacija poslednjih, zadnjih generacija, kao npr. početak kraja. Tako smo mi nešto kao prelazni oblik za druge, mi krčimo put za druge.