недеља, 04. јануар 2015.

JAVNO MIŠLJENJE I POJEDINACNI TRUD

5 MINUTA SVETLOSTI



Postizanje višeg nivoa

Postizanje višeg nivoa je ono što neko, ko je na nižem nivou, ne može uraditi sam. To je prvo. To je kao u našem svijetu, beba - dijete može da se razvija jedino dobijajući obrazovanje od odraslih, koji to mogu mu omoguće, time što ga razumiju. Nivo po nivo, godinu za godinom, što god mu odgovara. Ono što prima zavisi od njegovog nivoa poništavanja. On nikada ne može da poštuje, shvati okruženje višeg nivoa, bolje nego sebe. Zato što su njegov um i srce mjehur i izvan toga, više od toga, on ne može da razumije. Jedan to nikada ne može da uradi, te se i kaže - svako sudi prema sebi. To je to. To je vaša posuda. 

Prihvatanje mišljenja društva

Zbog ovoga je postojala mogućnost, koja Vam je data, da koristite društvo kako biste se uspeli i počeli da razmatrate ono što je van Vas. To ćemo nazvati vjera iznad razuma. To znači da treba proširiti društvo koje nameće svoje razloge, svoja mišljenja, to me vodi i to se zove - vjera iznad razuma. Uzmimo to na ovaj način - recimo neko mi kaže coca cola je važna, ali ja je ne volim zaista. Ja volim vodu, ali oni me uvjeravaju, ubjeđuju, nagovaraju, opet i opet s vremena na vrijeme, kroz to javno mišljenje i na sve načine. Sve dok ne prihvatim da je njihovo mišljenje bolje od mog sopstevnog. Iznenada, osjećam promjenu kod sebe i počinjem da mislim, da je to zaista bolje. Ne držim se svog mišljenja, da je voda bolja i pijem coca colu, kako bih bio zajedno sa njima, kako bih bio povezan sa njima. Znači, ne držim se svog ranijeg mišljenja i prihvatam njihovo mišljenje, ne zato što nemam izbora. Ne, nego zato, što ja, zapravo, prihvatam njihovo mišljenje.

Trud ne nestaje

Postavljaju pitanje sa kabala kampa u Tel - Avivu. Na šta je Baal HaSulam mislio kada je kazao da čak i ako to ne dostignete to je velika privilegija?! 

Rav odgovara: Zato što sav trud koji ste Vi učinili ka Stvoritelju negdje se računa - faktički se negdje bilježi, bez obzira da li ste Vi to dostigli ili ne. Možda sam ja trebao da dostignem, ali nisam, trebalo je da to postignem prije mnogo vremena. To je zbog generacije, okruženja, Mi smo to zaslužili, dakle zavisim od njih. Osoba napreduje unutar čitavog sistema. U potpunosti napredujem uz slobodu izbora. Zbog toga neko mora da osjeti i treba da se osjeti odgovornim za čitav svijet. Zbog toga treba da shvatimo da su grupa i diseminacija naša krv. Nemoguće je postići bilo kakvo otkrovenje na drugi način. 

I svako od naših studenata, naših prijatelja treba da shvati, spozna da svi mi zavisimo od razvoja mreže ili sistema. To je kao embrion koji se uključuje, koji je dio toga, prvo ovaj organ, zatim onaj, Vi ne znate, dakle ne zna se da li on napreduje ili ne. Ako možda napredujete, onda idete brže nego neko s mjehurima. A ako ne, onda to djeluje na drugi način, ali to je i dalje stvar truda, ja se i dalje trudim. Ako ne uspijemo, to nije moj posao i kako se to mjeri. Ta mjera je vaša investicija, vaš trud. Ako ne uspijevam, znači da ne postoji potreba za mnom u opštem sistemu. Drugi, treba takođe da ulože svoj trud, ali nisu i zbog njih sam ja, van tog otkrovenja. Oni me stopiraju,. Ali ja i dalje ulažem dosta truda i uložio sam već dosta truda i trenutak kada oni budu na tom mjestu, bilo da su išli putem patnje ili napredovali na pravi način, tada se i ja probijem. U tome je značenje toga da trud ne isčezava.



Нема коментара:

Постави коментар