четвртак, 01. јануар 2015.

NAUČNI PRISTUP S NOVIM ALATIMA

5 MINUTA SVETLOSTI



Naučni pristup s novim istraživačkim alatima

Svijet je svijet sila, a one funkcionišu po formulama i zakonistima od kojih neke razumijemo, a neke ne. Kao u nauci, kad istražujemo prirodu, nešto razumijemo, nešto ne. Ali, sam pristup radu, istraživanju, prikupljanje znanja i rad s tim mora da ima zdrav odnos, kao što ima prema prirodi. 

Šta vama kabala daje? Daje vam posude, alate, a sam pristup tome ostaje naučni pristup, gdje kabala daje instrumente poput mikroskopa kojima ja mogu da vidim sile davanja, gdje moram da imam neku silu davanja da bih mogao da je prepoznam i da je izmjerim. To je ono što je meni dato. Onog momenta kada je imam i dok je razvijam i upotrebljavam, poput npr. mikroskopa, kojeg mogu podesiti na određeni način. Recimo da to nije onaj obični mikroskop, već specijalni, namjenski, kojim mogu analizirati materiju i podesiti na određenu frekvenciju i otkriti posebne pojave, shodno tome koliko možete koristiti taj alat i koliko toga možete imati u sebi. To je to. Dakle, ono što radimo jeste da mi sami sebe pretvaramo u taj alat za istraživanje. Ali, sam pristup istraživanju je u potpunosti naučne prirode.

Zašto stvarnost izgleda kao da je izvan mene.

Kada postoji dio moje želje za primanjem koji može da sija svjetlošću, to se naziva moja duša. Na početku je mala, a kasnije nastavljate da ispravljate svu Aviut grubost/otpor, dok se u potpunosti ne pretvori u svjetlo. Čovjek treba opisati ove stvari unutar sebe i pronaći sve te razlike. To je sav naš posao, nema drugog posla. 

Tokom ovog unutrašnjeg rada, naizgled postajem povezan s ljudima van sebe u grupi, sa diseminacijom. Ali, ako se to ispravno pogleda, pažljivije, sve je i unutar mene, grupa je u meni, diseminacija je u meni. I cio svijet je u meni i samo je naizgled van mene, ali to sam ja, to je moj kvalitet, to su moje osobine i izgleda mi da ti djelovi nisu moji. To je s namjerom, sa svrhom da bi mi omogućilo da mogu da radim protiv svog ega, da imam ego tu pred sobom, a to se naziva pomoć protiv mene. Tako mogu da objasnim glavne stvari, važne stvari, kao da nisu moje i da mi bude jasnije, kako da se postavim prema njima, kako da radim s njima, jer u početku su bile u meni, i onda ne bih mogao da budem odvojen od njih. A ovako kako su izvan mene mogu da budem odvojen od njih. I to je velika pomoć. Zbog toga je i došlo da razbijanja, da nam omogući da naše sopstvene djelove možemo da doživimo kao tuđe. 

Šta mi u stvari mrzimo? 

Izgleda mi da mrzimo druge, ali ono što stvarno mrzim je moja volja za primanjem, a to se meni prikazuje kao drugi. Sve što moramo da uradimo je da povučemo taj prekidač unutar nas.



Нема коментара:

Постави коментар