недеља, 04. јануар 2015.

DOBIJATI UVID U DUHOVNO

5 MINUTA SVETLOSTI



Stvoritelj cijeni osobu shodno koliko sebe vidi u njoj. Drugim riječima, koliko ta osoba prihvata u sebi teret nebeske vječnosti, jer u mjeri koliko čovjek prihvata vječnost nebeskog carstva, u tolikoj mjeri ga svjetlost obasjava od vrha.

Koliko smo otvoreni, bar i malo, prema toj emociji da možemo odmah postići to, bez obzira u kojem se stanju trenutno nalazimo? 

Nije bitno da li sam početnik da ništa ne razumijem, da ništa ne znam, ukoliko ja učinim napor da se potrudim da stvarno želim da se uzdignem izviše ovoga svijeta, da osjetim da pripadam većoj dimenziji. To ne znači da odbacujem ono što već jesam ili što imam, već se ovdje pitanje postavlja gdje sam ja. Kao osoba koja je nečemu predana, ukoliko ja napravim taj trud, ja tu postajem sposoban da osjetim duhovnost bez ikakve predhodne pripreme.

Ja vam ovdje govorim znajući da ste vi početnici i da uvijek možete pitati svoje iskusnije prijatelje. Ovo se dešava: osoba koja uloži napor, koja stvarno želi u sebi da se uzdigne i potrudi se, kao što ovdje piše, ukoliko želite u ovom trenutku da u potpunosti pripadate duhovnom, onda ćete to osjetiti. Kroz ovaj svijet počećete da osjećate duhovni svijet, jer duhovnost ima određene kvalitete koji odgovaraju našem svijetu. Ta želja da sebe odvojimo, ne da izgubimo svijest, već se ovdje misli da ja želim da koristim ovaj život samo kao nešto što je neophodno, a sva moja svijest i srce će biti u većoj dimenziji, na većem nivou. 

Šta ja to mislim kad kažem vječnost. Kako ja mogu nešto da uradim za vječnost. Znači pitanje je - kako ja mogu nešto da uradim da to traje vječno?

Odgovor:  Je li tako, bolje mi je da sjednem, ah da, vaša žena gleda ovo.  Ali shvatili ste iz primjera, znači ili je upravo tako, potpuno tako ili je potpuno suprotno, Znači za sva vremena ja samo želim da budem tamo i ništa drugo, vrlo jednostavno. To je najveća stvar koja postoji, nema ništa ni približno tome, želja da budemo cijelo – jedno: jer duhovnost je cijelo (jedno). Onda proizilazi da ja tome, ako ne ništa drugo, treba barem da ličim. Treba da oponašam to.

To nije čak ni volja za davanjem. To je više neko stanje poput bebe koja želi svoju majku. To je nešto što nas vodi do momenta začeća, o čemu ćemo kasnije govoriti, da u nekom smislu, na neki način želimo da pripadamo duhovnom. 

Poput predanosti, želja da možemo, tu počinjemo da primamo svjetlost, osjećamo neku toplotu, neku silu, neki vjetar, vazduh oko nas, to je psihološka stvar. Kasnije to prerasta u nešto što počinjemo da razumijemo, što možemo postići, što je dostižno. Postoje brojni nivoi i ovo je moguće, moguće za početnika da počne da osjeća da stvarno želi da osjeti to, da želi tu povezanost, tu predanost nečemu što se nalazi na većem nivou.



Нема коментара:

Постави коментар